U Crnoj Gori poslednjih nekoliko godina sve više proizvoda se prodaje preko društvenih mreža, najviše putem Fejsbuka. Posredstvom te društvene mreže može se kupiti široki asortiman proizvoda – od cipela, patika, starog novca, posuđa, a najviše je zastupljena prodaja garderobe. Tako je sada Fejsbuk osim sajta za upoznavanje postao „tržni centar”, odnosno mjesto gdje građani mogu naći šminku, bebi opremu, parfeme, satove, ali i kondome. Proizvodi su uglavnom jeftiniji nego u redovnoj prodaji, pa zato i nije iznenađujuće što je taj vid trgovine zaživio kod nas. Na internetu se pored garderobe i obuće mogu kupiti i drva za ogrev, ali i umjetničke slike. Porudžbina tih proizvoda je veoma jednostavna, a isporuka na adresu stiže u roku od jedan do pet dana. U Ministarstvu za informaciono društvo kažu da je trgovina preko društvenih mreža slobodna i ne podliježe kontroli.
Vesna Boljević iz Podgorice kazala je za „Dan“ da je prodajom nakita preko Fejsbuka počela da se bavi početkom 2011. godine, po nagovoru svoje prijateljice, koja se takođe bavila trgovinom preko intereneta.
– U početku sam prodavala gotovi nakit koji sam naručivala iz inostranstva, putem kataloga, uglavnom srebrni i posrebreni. Pošto je tržište postalo „preplavljeno” tim nakitom, prešla sam na samostalnu izradu nakita kod kuće – priča Boljevićeva.
Prema njenim riječima, procedura isporučivanja nakita preko društvene mreže je veoma jednostavna.
– Ukoliko se mušterija nalazi u Podgorici, onda ugovorimo susret za primopredaju, a ukoliko je iz drugog grada ili iz Srbije, onda nakit šaljem poštom. Pošiljku šaljem kao preporučeni paket – vredonosno pismo. Preko koda koji dobijem mogu da pratim gdje se nalazi pošiljka. Taj paket na teritoriju Crne Gore stiže za jedan radni dan na adresu primaoca ili na poštu, u zavisnosti kako mušterija želi. Za Srbiju ili druge zemlje, potrebno je oko pet radnih dana – kazala je Boljevićeva.
Kada je počela da prodaje nakit preko Fejsbuka, bilo je mnogo manje takve trgovine, kaže Boljevićeva.
– Sada, nakon nekoliko godina, takav način trgovine postao je svakodnevica. Na početku je sve to bilo veoma stidljivo, kako moja ponuda tako i reklama, kao i odziv ljudi na sve to – navela je Boljevićeva.
Ona naglšava da je danas veoma zadovoljna poslom kojim se bavi.
– Stekla sam mnogo novih poznanstava i prijateljstva, kao i stalnih kupaca. Takođe, naučila sam mnoge stvari, dobila puno novih ideja, posjetila razne sajmove, a između ostalog i zaradila. Pored toga što sam za stalno zaposlena u jednoj kompaniji, ovo mi dođe kao dodatni posao, a svaka zarada je dobra kao fini džeparac. Ukoliko čovjek uloži trud i vrijeme, mislim da može lijepo da zaradi. Ja sam veoma zadovoljna poslom i nadam se da je ovo tek početak – poručila je Boljevićeva.
Direktor sektora za informacione trehnologije u Centralnoj banci Crne Gore Dejan Abazović navodi da prodaja preko društvenih mreža u principu nije ništa drugo do oglašavanje robe kojom neko želi da trguje.
– Na sličan način je ta roba nuđena i do sada preko foruma i sajtova. To je u suštini elektronska oglasna tabla gdje svako može da nudi sve i to u poslednje vrijeme više liči na buvlju pijacu nego na organizovanu i uređenu trgovinu. Elektronska trgovina se organizuje i uređuje u skladu sa pozitivnim međunarodnim pravnim propisima. Elektronska trgovina ne može biti i ne treba da bude osnovni vid trgovine, ali može biti još jedan od mogućih načina koji nam nova tehnologija omogućava. Ta nova tehnologija utiče na sve naše društvene aktivnosti pa i na oblast trgovine – rekao je Abazović.
Uređena trgovine koja, kako dodaje, ide preko za to namijenjenih sajtova je kao i svaka druga ocarinjena i oporezovana.
– Kada je u pitanju trgovina koja ide preko društvenih mreža, onda je to slobodna trgovina bez kontrole, odvija se između dva lica i ne podliježe nikakvim propisima i država od nje nema koristi – zaključio je Abazović.
Naručivati od pouzdanog dobavljača
Prema riječima Dejana Abazovića, ukoliko želimo biti dio savremene društvene zajednice, moramo imati elementarnu informatičku kulturu i pismenost.
- Tehnologija je dio svakodnevnog života. Građani moraju znati da li naručuju robu od pouzdanog dobavljača i biti sigurni da mogu da ostave svoje privatne podatke. Ukoliko osoba pouzdano zna od koga trguje onda je ta kupovina apsolutno bezbjedna, naveo je Abazović.
Građani da budu oprezni
Direktor Centra za zaštitu potrošača Olga Nikčević kazala je da građani moraju biti oprezni kako bi izbjegli prevaru kod elektronskih transakcija.
– Kupovina i bankarski poslovi preko interneta su bezbjedni i sigurni ukoliko građani slijede neka jednostavna uputstva i postupaju zdravorazumski.
Ukoliko neko kupuje robu preko interneta, mora tražiti jasne dokaze da kupuje od renomirane kompanije – kazala je Nikčevićeva.
Ona navodi da je potrebno provjeriti da li je kompanija stvarno prisutna na svjetskom tržištu i da li je objavljena njena adresa i broj telefona.
– Takođe, potrebno je vidjeti da li firma ima jasnu politiku koja se odnosi na privatnost i vraćanje novca – poručila je Nikčevićeva
(DAN)