Pirsing, odnosno rupe na tijelu u koje se ubacuje nakit, prije desetak godina bio je doživljavan kao "strašan" ili "jeziv", odraz problematičnih, buntovnih mladih ljudi, međutim od tada je došlo do značajnih promjena.

Pirser Doca Wutp, bavi se ovim poslom 12 godina i kaže da kod nas ima sve više ljudi koji uživaju razne vidove bodi modifikacija, od komercijalnih (nos, usna, obrva) do težih vidova, kao što je bodi suspenzija koja je, po njegovoj ocjeni, još uvijek tabu u našoj zemlji.

Doca smatra da u skorijoj budućnosti neće biti čudno da na ulici vidimo ljude sa rogovima, cijela tela prekrivena tetovažava ili izbušena pirsingom.

U svetu ljubitelja pirsinga postoji više načina ukrašavanja tijela, a vid ekstremnijeg pirsinga je bodi susprenzija. To je situacija u kojoj se osobi ispod kože, u vidu implanta prikače kuke preko kojih se ona diže u vazduh. Događaji na kojima se bodi susprenzija primenjuje postoje i u Beogradu, a poslednji je bio pre par mjeseci u Domu omladine Beograda kojem su prisustvovali gosti iz Hrvatske, Kanade, Italije, Slovenije... Oni su odžavali seminar na kojem su upoznali zainteresovane šta je to bodi suspenzija, kako sam proces treba da se odvija što zdravije, čistije, profesionalnije, objasnio je Doca Tanjugu.

On je dodao da je tom prilikom imao svoju prvu uspješnu bodi suspenziju, pošto se tada "vinuo u nebesa". On je kazao da se jeste plašio, ali i da je to bila prilika da prevaziđe sve ono što ne treba da bude tabu, istakavši da je to posebno psihološko iskustvo u kojem se "psiha razdvaja od tela".

Na pitanje zašto to radi on kaže da je razlog svemu ljubav. "Ljubav me vodi ka svemu tome, ali to je i jedan od načina upoznavanja samog sebe. To nije bunt, boli sve što radim, nisam mazohista, ali to predstavlja moj vid spoznaje samog sebe", objašnjava Doca.

Telo ovog pirsera je prekriveno tetovažama i pirsingom koje on doživljava kao veliko platno koje ukrašava. "Čini me srećnim što sebe mogu da pogledam u ogledalo i da ne vidim čisto bijelu kožu. To je način na koji prihvatam samog sebe, to sam ja, moja suština", objašnjava on svoje iskustvo i napominje da i ostali, iskreni, ljubitelji ove umjetnosti na isti način to doživljavaju.

U svakom društvu postoje predrasude u odnosu sve što je drugačije, što se izdvaja iz društveno prihvatljivih normi, pa je tako i u našem. Na pitanje kako se bori sa predrasudama, Doca kaže: "Ljudi su različiti i ako meni neko ne dozvoljava da objasnim zašto to radim, onda ni ja ne dozvoljavam da čujem zašto on to ne radi".

Konzumenti pirsinga se u životu susreću sa različitim problemima, pa je i Doca u životu propustio mnogo prilika zbog svog izgleda, ali sve je, ističe on, "rešeno onog trenutka kada sam sebe prihvatio ovakvog kakav jesam i kada sam se pronašao u ovome što radim, a to želim da radim ceo život, jer je bitnije ono što je unutra, a ne ono što se vidi spolja".

(Mondo)