Mrežu je početkom 2004. godine u studentskoj sobi na harvardskom univerzitetu, zajedno sa cimerom Dustinom Moskovitzem, osmislio Mark Zuckerberg, sada programer i prvi čovjek najveće internet stranice, s namjerom da se ljudi međusobno druže, dopisuju i razmjenjuju fotografije.
Kad se prije deset godina Facebook tek pojavio, mnogi su ga poredili prvenstveno sa sajtom MySpace, ali ono što ga je izdvajalo među drugim sličnim sajtovima bio je, osim tehničke virtuoznosti njegovog osnivača, i njegov početni ekskluzivitet.
Naime, da biste postali njegov član, morali ste da budete student jednog od najelitnih američkih univerziteta - Harvarda. Nešto kasnije se to proširilo na druge univerzitete u Americi, a na kraju i na čitav svijet, ali ta početna ekskluzivnost je mnogo doprinijela privlačnosti sajta u očima novih korisnika, koji su željeli da se pridruže tom "ekskluzivnom klubu".
Nakon što se otvorio prema korisnicima iz čitavog svijeta, za Facebook je počeo da važi Metkalfov zakon, prema kojem će društvena mreža, što ima više korisnika, postati privlačnija za ljude koji razmišljaju o tome da joj se pridruže.
Otkad je počeo nezaustavljivo da raste, Facebook je postao objekat grozničavih spekulacija u finansijskom i medijskom smislu. Prije nego što je kompanija izašla na berzu, spekulisalo se uglavnom o vrijednosti njenih akcija, a poslije toga se spekulacije vrte oko toga da li će kompanija nastaviti da raste.
Medijske spekulacije su čitavo to vrijeme bile prvenstveno fokusirane na misteriozna bića poznata kao "tinejdžeri". Od kada je usvojena teza da na rast Facebooka najviše utiču mladi ljudi, za koje je poznato da su hiroviti i često mijenjaju interese, vrijednost akcija Facebooka raste ili pada u zavisnosti od toga da li tinejžeri pokazuju da im je on više ili manje dosadio.
Najnovija teza govori o tome da tinejžere odbija činjenica da njihovi roditelji, pa čak i babe i djede, sve češće otvaraju naloge na Facebooku.
Najvažnije pitanje, međutim, nije da li će tinejžeri okrenuti leđa ovoj društvenoj, nego da li će to što sve više odraslih postaju njegovi korisnici rezultovati ostvarenjem Zakerbergove vizije posjedovanja "socijalnog grafikona svijeta", odnosno mreže onlajn društvenih konekcija čovječanstva. Ukoliko se to ostvari, naše društvo će se naći na potpuno nepoznatoj teritoriji, upozorava "Gardijan".
NSA tvrdi da im to omogućava da uoče i spriječe terorističke i druge nezakonite aktivnosti, dok Facebook tvrdi, mada uglavnom implicitno, da intenzivno nadgledanje onoga šta rade njegovi korisnici omogućava toj društvenoj mreži da istovremeno prilagodi svoje usluge potrebama korisnika i da dođe do preciznih informacija koje su potrebne njihovim oglašivačima.
Razlika između NSA i Facebooka je u tome da, iako je nemoguće reći da li nadzor koji sprovodi NSA predstavlja isplativ način za ostvarenje njihovog cilja, nema sumnje da se Facebooku veoma isplati da nadzire svoje korisnike. Ta kompanija je u tri mjeseca zaključno sa 31. decembrom 2013. ostvarila prihode od 2,59 milijardi dolara, što je čak 63 odsto više u odnosu na isti period prethodne godine.
To je fascinantan podatak, imajući na umu da je tu kompaniju prije samo deset godina osnovao jedan student Harvarda u svojoj sobi u studentskom domu. Ali postavlja se pitanje šta će se desiti u narednih deset godina, navodi "Gardijan" i ističe da se to ne može znati. List ukazuje da, jednako kao što ljudi uglavnom ne znaju da internet i veb nisu isto, budući da je internet globalna mreža, a veb samo jedna od usluga koju internet omogućava, tako mnogi danas misle da je Facebook jednako internet.
Zato bi trebalo da nas zabrinu Zakerbergova postignuća, upozorava "Gardijan", ukazujući na opasnost da ta društvena mreža potpuno proguta internet.
