Trojici osuđenih su izrečene maksimalne kazne zatvora od 20 godina. 

Toplicu Miladinovića i još 10 osoba tužilaštvo je teretilo za ratne zločine protiv civilnog stanovništva izvršene na teritoriji opštine Peć u aprilu i maju 1999, kada je ubijeno više od 120 civila albanske nacionalnosti u selima Ćuška, Zahač, Plavljane i Ljubenić. 

Iako je ovaj slučaj u javnosti pripisivan paravojnoj formaciji "Šakali", predsjedavajuća sudija Snežana Nikolić Garotić rekla je da zločine u navedenim selima u okolini Peći nisu počinile paravojne formacije već regularne jedinice Vojske Jugoslavije. 

“To nisu bili nikakvi Šakali, ovo su bile regularne vojne jedinice”, rekla je Nikolić Garotićeva i dodala da je optuženima angažman u Vojsci upisan u vojne knjižice. 

Ona je u usmenom obrazloženju presude rekla da iskazi svjedoka i optuženih ukazuju da su se u vrijeme kada su se zločini dogodili, na licu mjesta nalazili i drugi ljudi u uniformama, ali da ovo sudsko veće nije imalo dokaza da ustanovi ko su, osim optuženih, bili ti drugi pripadnici oružanih snaga. 

Optuženi su se teretili za dva napada u četiri sela u okolini Peći, tokom aprila i maja 1999. kada je ubijeno oko 120 Albanaca. 

Sudija je rekla da su neke žrtve spaljene u kućama u kojima su ubijene, a da su mnogi sahranjeni u masovnim grobinciama, uključujući i masovnu grobnicu u Batajnici. 

Osim ubistava, pripadanici 177. Vojno-teritorijalnog odreda Vojske Jugoslavije, kojim je komandovao prvooptuženi Toplica Miladinović, odgovorni su, po ocjeni suda, za jedno silovanje, pljačku, proterivanje kosovskih Albanaca i uništavanje njihove imovine. 

Sudije su zaključile da se događaji u selima Ćuška, Zahač, Ljubenić i Plavljane nisu dogodili u toku borbe sa OVK ili u toku NATO bombardovanja, već da su bili direktni napadi na civile. 

Prvooptuženi Toplica Miladinović osuđen je nepravosnažno na 20 godina, a maksimalne kazne od 20 godina su dobili i Milojko Nikolić i Dejan Bulatović. 

Srećko Popović je osuđen na 10, Slaviša Kastratović na dve godine zatvora, Boban Bogićević na dve godine, Abdulah Sokić na 12 godina, Ranko Momić na 15 godina, a Siniša Mišić na pet godina. 

Krivice su oslobođeni Radoslav Brnović i Veljko Korićanin. 

U optužnici je navedeno da su optuženi prilikom ubistava, silovanja, uništavanja imovine i drugih krivičnih djela pokazali izuzetnu bezobzirnost i surovost. Najmlađa žrtva je imala 19, a najstarija 87 godina. 

Svi optuženi su, tokom iznošenja završnih riječi, izjavili da nisu krivi za ubistva civila tokom napada na četiri kosovska sela u proleće 1999. godine. 

Tužilaštvo je djelimično zadovoljno ovakvom odukom i najavljuje da će se žaliti na oslobađajuće presude, kao i na visinu kazne u slučajevima gdje su manje od predloga tužilaštva. 

Advokati osuđenih najavljuju žalbe, a do izricanja pravosnažne presude svi osuđeni ostaju na slobodi. Branilac prvooptuženog Toplice Miladinovića Goran Petronijević nezadovoljan je presudom, a naročito kritikuje ulogu zaštićenih svjedoka. 

Vođa "Šakala" bio je Nebojša Minić zvani Mrtvi, koji je tokom bjekstva preminuo od side u Argentini. 

Krajem novembra 2013. podignuta je još jedna optužnica za zločine u rejonu Peći, protiv tri bivša pripadnika Vojske Jugoslavije. 

Zamjenik tužioca za ratne zločine Bruno Vekarić izjavio je da su svjedoku saradniku u predmetu "Ćuška" i njegovom bratu noćas zapaljeni splavovi u Beogradu. što pokazuje o kakvom predmetu se radi i koliko rizika preuzimaju oni koji rade u Veću za ratne zločine.

(B92)