Prosvjetom Srbije je od 1989. godine do danas upravljalo 14 ministara, ali od najavljenih reformi nije bilo ništa. Ministri su ostali upamćeni po lapsusima poput “nastavnici su mrgudi”, po aferama “Indeks” i “Mala matura“, kao i po ratu protiv Darvinove teorije i nepoznavanju materije iz testova za osnovce! 

Funkcija ministra prosvjete u svakoj državi trebalo bi da bude jedna od najvažnijih i najodgovornijih, jer od tog mjesta zavisi kakve ćemo ljude i stručnjake u budućnosti imati. U prethodnih dvadeset godina srpski ministri prosvjete ostali su poznati najviše po svojim lapsusima, ali nažalost, ne i po djelima! 

Od 1989. godine do danas bilo je 14 ministara obrazovanja, a većina od njih otišla je u jeku protesta, štrajkova i afera, koji su potresale škole i fakultete. 

Aktuelni ministar prosvjete Tomislav Jovanović i njegovo nepoznavanje pitanja iz budućeg teksta male mature posljednji je u nizu gafova ljudi koji su se nalazili na čelu srpskog obrazovanja. 

Socijalistička partija Srbije od uvođenja višestranačkog sistema uzela je najviše ministarskih mandata – osam, DSS je pripalo četiri, a po jedan je otišao JUL-u i Građanskom savezu Srbije. 

Prvi ministar prosvjete Srbije iz SPS-a Danilo Ž. Marković, rekorder po broju mandata koji su mu povjereni o vođenju brige za srpsko obrazovanje, a dobio ih je 5. Ostao je ipak upamćen po izjavi “Dačo, care, ne daj pare!“, a ne po reformama školstva koje je najavljivao. 

Dragoslav Mladenović još jedan je kadar socijalista, a ministar je bio od 1994. do 1997. Prvi je ministar protiv koga su štrajkovali osnovci, srednjoškolci, studenti i prosvjetni radnici. 

Ministra prosvjete Jovu Todorovića iz SPS-a (1997 – 2000.) Srbi pamte po ukidanju ispita male mature i po uvođenju “gorila” na fakultete, ali i izjavama koje se i danas prepričavaju: 

“Po vekovnoj tradiciji prosvjete Srbije, osnovne i srednje škole počinju nastavu 1. septembra” ili “Pročitao sam u jednim od vaših novina, a i sam sam se uvjerio da postoji zahtjev da reformom budu očišćeni nastavnici mrgudi koji jedva čekaju da uhvate učenika koji ne zna”. 

Prvi ministar poslije 5. oktobra bio je Gašo Knežević (GSS), koji će ostati upamćen po tome što je vratio vjeronauku i građansko vaspitanje u škole. 

Od četiri ministara iz redova DSS-a najveći “trag” ostavila je Ljiljana Čolić, zbog naredbe da se iz biologije za osmi razred izbaci Darvinova teorija evolucije. 

- Svaki ministar treba da ostavi svoj pečat u radu, a ovo je moj – rekla je Čolićeva koja je zbog ovog skandala podnijela ostavku. 

Vladavinu srpskim obrazovanjem ministra Slobodana Vuksanovića (2004 – 2007.) obilježila je afera “Indeks” u kojoj je čak bilo privedenih i iz samog ministarstva. 

Potpredsjednik SPS-a Žarko Obradović karijeru na mjestu ministra prosvjete završio je prilikom rekonstrukcije Vlade Srbije, a ostaće upamćen po tome što je za vrijeme njegovog mandata izbila afera “Mala matura” kada su “provaljeni” testovi koje je iznijela radnica štamparije u brushalteru, a oni su kasnije štampani i prodavani na ulici.