Kuglica njegove sreće stala je na crno 2001. u Podgorici. Vraćajući se sa slave, “mercedesom” je probio zaštitne ograde, pokidani su mu nervi lijeve ruke, a noga polomljena na više mjesta. Operisan je na Banjici, a ljekarskom greškom došlo je do infekcije zbog koje je postao invalid.

“Lijeva ruka i noga su mi nepokretne, a bolovi nesnosni. Dnevno popijem po deset “trodona”, kaže.

Živi kao podstanar u Beogradu, stan u Podgorici je prodao, pare od nekoliko lokala otišle na liječenje.

“Niti živim, niti mrem. Da nije prijatelja koji mi daju po 100-150 eura, ne bih prežiieo. Ali, sve bih podnio da ima lijeka za bolove.

Od fudbala je zaradio penziju - 95 eura!

“Neki klubovi nijesu uplaćivali doprinose... Preko bivše supruge Slađane koja je sa sinom u Podgorici dobio sam i invalidsku. Pola prosječne plate, 200 i nešto eura, a samo za ljekove treba mi 300 eira. Oni bi pomogli, ali nemaju - sin ne radi.

U početku su pomagali bivši saigrači, ali operacije su skupe.

“Prije šest-sedam godina pomogao mi je Tole Karadžić, predsednik FSS. Pozvao je neke prijatelje i uplatili su mi 15.000 eira za jednu od petnaestak operacija.

Nadao se statusu zaslužnog sportiste i nacionalnoj penziji.

“Bio sam kod Mila Đukanovića, rekao je da ću je dobiti. Uslov je najmanje dva meča za Crnu Goru, koja je tad bila u zajedničkoj državi. A ja sam igrao za SFRJ tri puta. Dobili su je mnogi...

Za pomoć se nikom ne obraća.

“Od koga da tražim, nemaju ni Budućnost ni Sutjeska. Evo, Zvezda nema za plate. Radije bih umro nego da molim.

Pomaže mu sestra, nekad ode kod nje u Herceg Novi.

“Navikao sam na samoću i bolest. Evo, boli me i dok pričam. Živim u nadi da će se nešto ipak promijeniti“.

U nevolji koja ga je snašla Vorotović se često seti pokojnog Branka Bulatovića, generalnog sekretara FSSCG.

“Da je živ Bato, imao bih sve! Govorio mi je: “Ne brini, kad izađeš iz bolnice dobićeš sve što ti treba”. Odnese ga ruka zločinca... Bio mi je direktor u Budućnosti i prijatelj za cio život. Svima je pomagao, ljudina. A ko je pomogao njegovom sinu, ćerki i ženi? Samo Dejo Savićević, koji im je kupio stan i novčano ih pomaže“.

(Blic)