Blic navodi da je biznis sa mesom crkutih životinja bio dobro razrađen, te da je policija došla do više imena kome je, kad i koliko plaćeno za „meso“. Ima ih iz sela oko Velike Plane i Smederevske Palanke, Azanje, Markovca, Vlaškog Dola, Miloševa...

Prema svesci u koju je osumnjičeni bilježio imena, količine i cijene roštiljskog mesa, kobasica, čak i špic rebara, meso je isporučivano od Beograda, preko Pančeva, Jagodine, sve do Leskovca.

Blic prenosi navode inspektora prema kojima je Nebojša J. seljake ucjenjivao kod plaćanja, pa je jedna cijena bila ako su ga zvali na sam dan uginuća stoke, a mnogo niža ako je crkotina od nekoliko dana. Osumnjičeni je meso hemijski „osvježavao“ i dorađivao u improvizovanoj ilegalnoj klanici.

Inspekcija je u ilegalnoj klanici zatekla 728 kilograma mesa, tri krave i jednog konja, koje je veterinarski inspektor uputio na uništavanje. U samoj hamburgernici nađeno je oko 30 kilograma roštiljskog mesa, kako stoji u izvještaju, „nebezbjednog za ishranu ljudi“.

Osumnjičenom je određen pritvor od 30 dana da ne bi uticao na svedoke koji mogu da doprinesu prikupljanju dokaza u pretkrivičnom postupku.

Godišnje se proda 150.000 tona crkotina.

"Od oko 250.000 tona ukupnog otpada uginulih životinja, godišnje se u Srbiji bar 150.000 vrati u hranu. Ako uzmemo cijenu od samo dva eura po kilogramu, koliko košta sirovina u proizvodnji pašteta, pljeskavica i drugih proizvoda, dolazimo do cifre od 300 miliona eura godišnje, koji se okreću u ovom biznisu. Sve je to omogućeno neprimjenjivanjem usvojenih zakona", kazao je za „Blic“ Serž Ame, direktor belgijske fabrike „Zelena“, koja je u Inđiji prošle godine pokrenula fabriku „Energozelena“ za bezbjedno uklanjanje životinjskog otpada.