Nisam znao kako ću dobro da se hranim tih mjesec dana, a što mi je još važnije, dobijao sam potrebne ljekove i vitamine. Policijski inspektor i predstavnici Crvenog krsta donosili su mi  svakakve hrane i stvarno sam se udebljao za tih mjesec ipo, dobio sam ugojio sam se desetak kilograma. 

Ali, kad sam se vratio iz Haga, nisam nikome više trebao, osim Crvenom krstu koji me i dalje hrani jednom dnevno. Iako je bilo riječi da će mi nakon svjedočenja biti riješen stambeni prostor, jer sad živim u stanu koji mi je prijatelj dao na korišćenje, vlažnom toliko da otpada kreč sa zidova, od toga nema ništa, ispričao je Knežević za Glas Slavonije kojeg je država, kaže, prevarila još jedanput. Ipak, dok ne dobije novac od socijalne pomoći, nema od čega da živi. 

U stanu već mjesecima nema ni vode ni struje pa ironično kaže da ne mora ni da kupuje hranu koju bi kuvao, jer nema na čemu ni da pripremi jelo. 

Nije Goran Hadžić jedini protiv koga je svjedočio Jozo Knežević. Sjeo je na klupu za svjedoke i protiv čovjeka koji mu je ubio roditelje u Tenji, a od države je dobio samo dvije stvari. 

"Dva mrtvačka sanduka i dvije zastave, to sam dobio, ništa više. Nakon svjedočenja u Hagu bio sam pohvaljen kao najbolji svjedok i dobio sam zahvalnicu. Ne znam samo što ću sad s njom. Ne mogu je nit' potpalit' nit' pojest' , ironično zaključuje Knežević.