Njegov branilac Dejan Ivetić zatražio je da raspravno vijeće istovremeno odbaci i druge tačke i navode optužnice koja Mladića tereti za progon Muslimana i Hrvata širom Bosne i Hercegovine, koji je u sedam opština imao razmjere genocida: za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i za uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, sve od 1992. do 1995. godine

Mladićeva odbrana tvrdila je da tužioci, tokom nedavno okončanog dokaznog postupka, nijesu dokazali njegovu krivicu.

Ocjenjujući je da "nema dokaza" da je Mladić imao "genocidnu namjeru" da srebreničke Muslimane uništi kao etničku grupu, Ivetić je podvukao da se ta tačka optužnice mora odbaciti.

Branilac Ivetić je tvrdio i da tužioci nijesu dokazali da je Mladić bio učesnik u udruženom zločinačkom poduhvatu s takvim ciljem, činjenjem, pored ostalog, ubistava, istrebljenja i prisilnim premještanjem muslimanskog stanovništva.

Pozivajući se na eksperta tužilaštva Ričarda Batlera odbrana je naznačila da ne postoje dokazi da je Mladić naredio strijeljanje oko 7.000 zarobljenih Muslimana u danima nakon zauzimanja Srebrenice, 11. jula 1995.godine.

Advokat Ivetić je naglasio i da nema dokaza da je Mladić bio na bilo kojem od poprišta strijeljanja navedenih u optužnici, podsjećajući da je on od 14. do 16. jula bio u Beogradu.

Kako prenosi CdM, isti pristup, odbrana je primijenila i na optužbu za genocid nad nesrpskim civilima u sedam bosanskih opština, pozivajući se na nalaz eksperta za demografiju tužilaštva Eve Tabo da je tokom rata ubijeno dva odsto Muslimana.

Po odbrani, Mladić ne može biti odgovoran ni za zločine paravojnih snaga i policije Republike Srpske, zbog toga što nijesu bile pod njegovom komandom i kontrolom. Sudije bi, stoga, generala morale osloboditi i optužbi za ubistvo oko 1.000 Muslimana u selu Kravica kod Bratunca, 13. jula 1995, koje su počinili pripadnici MUP-a RS.

Isto tako, Mladić ne može biti kriv ni za ubistvo šestorice muslimanskih dječaka i muškaraca iz Srebrenice, krajem jula 1995. u okolini Trnova, zato što su taj zločin počinili i snimili pripadnici jedinice Škorpioni, koji su bili tada bili pod kontrolom Službe državne bezbjednosti Srbije i pod komandom MUP RS, tvrdila je odbrana.

"Nema dokaza da je general Mladić izdao bilo kakvo kriminalno naređenje počiniocima tih zločina", kazao je Ivetić, nazivajući zločin u Trnovu "užasnim", osuđujući ga, ali i naglašavajući da "nije imao ništa s Mladićem".

Branilac je citirao i Mladićeva naređenja o razoružavanju i udaljavanju sa ratišta paravojski nad kojima on nije imao komandu, uključujući "Tigrove" Željka Ražnatovića-Arkana.

Izostanak Mladićeve "genocidne namjere", odbrana je dokazivala i time što je on iz operativne direktive za dejstva u Srebrenici, s proljeća 1995.godine, izostavio rečenicu kojom se trupama Vojske RS naređuje da u toj enklavi stvore nepodnošljive uslove potpune nesigurnosti bez nade u dalji opstanak i život muslimanskog stanovništva. Tu rečenicu, prethodno je u svoju, odvojenu direktivu vojsci, unio predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga Radovan Karadžić. Odbrana, kako je naznačio Ivetić, to vidi kao jasan dokaz da Mladić nije dijelio bilo kakvu "zlu" namjeru koja bi se mogla izvući iz Karadžićeve direktive.

Advokat Ivetić tvrdio je da se Mladić, na Skupštini RS 12. maja 1992, protivio usvajanju šest strateških ratnih ciljeva, od kojih je prvi i sveobuhvatni bio - odvajanje Srba od druga dva naroda u BiH.

Izdvajajući Mladićeve reči da "ne misli da Muslimane treba protjerati", zastupnik odbrane protumačio je da one izražavaju "namjeru da se živi zajedno sa Muslimanima".

"Kada izloži istinu, general Mladić će pokazati da je nevin. General Mladić nikada nije imao namjeru, niti je naredio činjenje zločina. Djelovao je časno u odbrani svoje zemlje i svog naroda", podvukao je Ivetić.

Na Mladićev zahtjev za oslobađanje, sjutra će uzvratiti tužioci.