- Dolaze nam ljudi iz Kijeva, iz područja Donbasa, sa Krima... Podjednako sa obe strane - i oni koji se osjećaju nesigurno jer govore ruski, a žive recimo u Kijevu, i Ukrajinci koji se plaše otcjepljenja Krima. Svi pominju da bježe od potpunog bezvlašća i haosa na ulicama, kojima krstare grupe radikalnih desničara, legitimišu ljude i zastrašuju ih. Jezik može lako da bude inicijalna kapisla za agresiju.
Potencijalni
azilanti, među kojima ima i muškaraca i žena, svjedoče da je teško izaći
iz zemlje, da aerodrom ne radi. Uplašeni su, izbezumljeni, ne mogu da
povjeruju da su postali izbjeglice. Mlađi muškarci se plaše regrutacije.
Porodice se razdvajaju prema nacionalnoj i ideološkoj pripadnosti.
Centru za pomoć tražiocima azila obratilo se i nekoliko Ukrajinaca koji
žive u našoj zemlji i ne žele da se vrate.
Ukrajinci možda prije biraju Srbiju
nego neku drugu zemlju jer kod nas mogu mjesec dana da borave bez vize,
pa dobijaju bar malo na vremenu - kaže Đurović.
Ove godine Srbiju i inače čeka „poplava“ migranata. Samo za prva dva mjeseca čak 1.539 osoba su zatražile azil (od čega 766 Sirijci), što je ogromna brojka ako znamo da ih je za cijelu prošlu godinu bilo 5.065. A smještajni kapaciteti u centrima za azilante ne prelaze 500. Znači, legalnih tražilaca ima tri puta više!
- Problem je jer nisu napravljeni pomaci u proceduri za davanje azila. Ona je spora, azilantske lične karte se teško izdaju i dugo čekaju. Zato ih mnogo ostaje u sivoj zoni. Sirijaca ima veoma mnogo. Među ovogodišnjim migrantima oni preovlađuju, a lane ih je bilo 1.338.
S
obzirom na to da je granica sa Mađarskom sve nepropusnija, a da, uprkos
sporazumima o readmisiji, mi teško vraćamo došljake koji ne ispunjavaju
uslove za azil u Makedoniju i Crnu Goru, u Srbiji se stvara neka vrsta
brane ili „čepa“. Ovo bi moglo da stvori velike probleme, ako se
procedure ne ubrzaju, pišu Novosti.
