Svake godine u Srbiji se prijavi oko četrdeset silovanja, od kojih se čak trideset dogodi u Beogradu. Stručnjaci kažu da na svaki prijavljeni slučaj, dogodi još deset koji ostaju neprijavljeni. Dakle oko četiri stotine osoba godišnje na svojoj koži doživi jedan od najsvirepijih oblika nasilja.
Ovaj podatak postaje još tragičniji kada se zna da se svake nedelje Trauma Incest Centru prijavi devet incestnih situacija! U 40 odsto slučajeva počinilac seksualnog nasilja nad detetom je biološki otac, dok je u 53 odsto to figura oca (očuh, hranitelj, usvojitelj). Silovanja, kao i incesti se najčešće dešavaju uz primenu fizičke sile, ucene i pretnje, te i psihičko nasilje.
Ove surove brojke, koje se godinama ne smanjuju, ponovo aktuelizuju pitanje uvođenja hemijske kastracije kao jedne od mogućih kazni za čin silovanja. Tim prije, što su se naše komšije Makedonci, s početka godine odlučile da ovu kaznu uvrste u svoj Krivični zakon. Hemijska kastracija je zapravo medicinski tretman injekcijama koji se ponavlja polugodišnje i djeluju tako što umanjuju seksualni nagon.
No, uprkos surovim statistikama, čini se da ovo pitanje još nije došlo na red u našoj zemlji.
Advokat Đorđe Mamula kaže za Telegraf da je pitanje uvođenja hemijske kastracije vrlo osetljivo i složeno, kako zbog posljedica koje donosi sama mjera s jedne strane, tako i zbog rastućeg broja silovanja.
- Potrebo je prije svega utvrditi kakva su iskustva u svijetu i kakvi su rezultati bili nakon što se ova mjera uvela – da li je mjera doprinijela smanjenju ovog dijela? Takođe, ovom mjerom se ne rješava problem novih generacija silovatelja – smatra Mamula.
Na uvođenju ovakve mjere morali bi da rade pravnici, ljekari, etičari, sociolozi, socijalni psiholozi. Mamula smatra da čak i kada bi se takva mjera uvela, na dobrovoljnoj osnovi, svaki osuđenik morao bi da prođe kroz neku vrstu vještačenja.
- Čak i u slčaju da osuđenici dobrovoljno pristaju na hemijsku kastraciju, bilo bi nophodno da oni prođu psihijatrijsko vještačenje, kako bi njihova dobrovoljnost imala neku težinu – kaže Mamula za Telegraf.
Podijeljenih mišljenja su i naši sugrađani. Dok neki smatraju da hemijsku kastraciju nikako ne treba uvesti, jer je to stvar “lične intime”, ima i onih koji zastupaju tezu da je tu vrstu kazne neophodno uvesti, jer su “silovatelji uglavnom povratnici”. Pogledajte šta naši sugrađani misle o uvođenju ove kazne:
Pored Makedonije, hemijska kastracija pedofila na dobrovoljnoj osnovi primjenjuje se u Norveškoj, Švedskoj, Rusiji, Danskoj, Belgiji, Švajcarskoj, Španiji, Velikoj Britaniji, a van Evrope u Izraelu i u nekoliko država SAD. U Poljskoj je hemijska kastracija obavezna za sve koji su silovali dijete do 15 godina ili članove svoje porodice, a obavezna je i u Luizijani.