Izbjegava kontakt s očima
Onome ko laže direktna su pitanja prijetnja, a na njih će zauzeti ukočen stav. Držaće se uspravno i najčešće izbjegavati kontakt očima kako bi prikrili stres. Čest je pogled u stranu ili pod, a što je manje komunikacije oči u oči, to je vjerovatnost da ne govori istinu veća.
Postaju defenzivni
Na direktno pitanje "jesi li učinio to?" lažljivac će vam uvrijeđeno odgovoriti protivnapadom. Tada će reći nešto poput "kako to uopšte možeš misliti o meni?" s čime će htjeti probuditi osjećaj krivnje i odvratiti vas s teme. Tipično je da će pritom puno gestikulirati i izgledati stvarno uzrujano, objašnjavaju stručnjaci.
Daju dodatne informacije koje se od njih ne traže
Ova je taktika vrlo česta kod iskusnih lažljivaca, a raznim detaljima komplikuju priču tako da sagovorniku više ništa nije jasno. Korištenje veznika "ali" ili čak i izjava "znam da ćeš misliti da lažem" hrabar su pokušaj kojim pokušavaju izmanipulisati razgovor u svoju korist. Umjesto jednostavnog odgovora "ne" reći će "nikad to ne bih napravio".
Prepoznatljiv uzorak u govoru
Obratite pažnju na zamjenice koje "sumnjivac" govori. Recimo, ako pokazne zamjenice "ta", "taj" ili "to" stavi ispred imenice: "ta žena" ili "taj novac", time se zapravo pokušava distancirati od njih i navesti vas na pogrešne zaključke. Jedan od poznatijih primjera toga je slavna Clintonova rečenica "Nisam imao seksualne odnose s tom ženom".
Neobičan govor tijela
Trudeći se da bude uvjerljiv, lažljivac svu energiju preusmjerava s tjelesnih pokreta na funkcije mozga. Stoga je naoko mirniji nego inače u normalnim situacijama. Mozgu je potrebno mnogo energije da u trenutku smisli laž. Posljedica su osjetni zastoji u komunikaciji, odnosno pauze između postavljenog pitanja i odgovora, a skladno s time i usporene kretnje.
I znoj ga može odati
U trenucima prekomjernog stresa i nervoze neki ljudi se pojačano znoje. Mjerenje količine znoja jedan je od markera i na otkrivanju lažljivca na poligrafu, a u svakodnevnim situacijama posumnjate na laž ako se augovornik znoji, crveni i prsti mu drhte, pa će zbog toga najčešće nešto primiti u ruke.
Filozofiraju
Lažljivci se često izražavaju gramatički besprijekorno, izgovaraju duge riječi te pune, a ne skraćene oblike fraza. To signalizira da nije riječ o ležernom nego o dobro planiranom razgovoru. Zbog toga njihov govor najčešće djeluje kao monolog političara, ističu stručnjaci.
Lažljivci se boje ćutanja
Ko ima nečistu savjest osjećaće se nelagodno ako sagovornik ćuti, jer će razmišljati nije li se čime u razgovoru odao. Zbog toga će svaku ćutnju ispunjavati dodatnim informacijama da razgovor ne bi izmakao njegovoj kontroli sve dok ne dobiju potvrdu o povjerenju s druge strane.
Pratite pogled
Jedna od najstarijih tehnika kojom se love lažljivci je praćenje pogleda, a ako sumnjivac nakon pitanja odmah pogleda ulijevo to upućuje da laže, a ako pogleda udesno, govori istinu. Drevne su kulture imali test u kojem su sumnjivcu davali rižu, a ako bi im se manje riže zalijepilo za usta, tada su lagali. Riječ je o tome da se dok lažemo usta suše, pa će lažljivac češće zastajkivati i uzimati vodu.
Tražite mu da ponovni priču
Ova policijska metoda najčešće je vrlo uspješna u otkrivanju lažljivca. Nakon što vam sagovornik ispriča svoju verziju događaja, zatražite da vam sve ispriča ponovno, ali obrnutim redoslijedom. Ako je lagao, to mu neće biti jednostavno.
(Kolektiv.me)
