Oko 10. aprila oko Verone i Padove počinje berba jagoda, a prema procjenama agencija, taj posao i druge poljoprivredne radove obavlja pet do 10 hiljada žena iz Srbije, piše "Blic".

Evidencija nije precizna jer samo prvi put radnice odlaze preko agencija koji im to skupo naplaćuju, čak i do 40 odsto od zarade. Već sljedeći odlazak je bez posrednika pošto žene imaju adresu domaćinstva ili firme u kojoj će raditi.

Nadničarke rade svakog dana, a uz štednju i odricanje uspijevaju da donesu kući više od pola mjesečne zarade. Italijani ih rado zapošljavaju jer su vrijedne.

"Angažovanje Rumunki, Poljakinja ili Slovakinja je jednostavnije za gazde jer su one iz EU i nema toliko formalnosti kao sa nama iz Srbije. Ali, ipak smo na listama najtraženijih radnica", kaže Dragica Ilišević, ekonomista i bivša službenica ITES-a u Odžacima.

Biljana Doroslovac kaže da su na početku zapinjale da rade što više i zarade, pa su se Italijani čudili njihovoj izdržljivosti. "U Italiji se sada kaže da niko ne radi kao Srpkinja", kaže ona.

Odžačanka Dragica Penić već 15 godina radi u firmi "Banjaka valo" kod Ravene, koja ima plantaže, ali se bavi i otkupom i skladištenjem voća. Penićeva po devet mjeseci godišnje radi na sortiranju i pakovanju, a zarađuje oko 1.250 evra mjesečno.

"Kriza je i u Italiji, smanjuju broj radnika, ali nikada ne otpuštaju dobre radnike", kaže Penićeva. Dugogodišnje radnice, dodaje, sada žive komfornije, naučile su italijanski i kupile automobile pa zajednički, da bi im bilo jeftinije, posjećuju porodice u Srbiji.

"Naša djeca odrastaju uz očeve, bez majki. Nedostatak majčinske brige odrazi se na kuću i porodicu, neka djeca često odu stranputicom, ali šta ćeš, ne može i jare i pare", kaže Dragica Penić, piše Blic.