Kako je Frice kazao za dnevnik Telegraf, on je čuo doktore kako govore da nade za njega nema.

“Nisam mogao ništa da učinim. Mogao sam da vidim i čujem, ali ne i da se pomjerim”, kazao je on.

Frice je pretrpio šlog prije dvije godine, dok je večerao sa djevojkom na jednom ostrvu. Ljekarima je trebalo sat i po da ga prebace u bolnicu, a dotad je bio već potpuno paralizovan.

“Pogledali su snimak mog mozga i rekli mojoj djevojci da neću preživjeti. Čuo sam je kako plače ali nisam mogao da je utješim. Kasnije sam čuo ljekare kako govore da će testirati moju jetru i bubrege da bi ih dali nekom drugom”, prisjeća se Džimi.

Nije postojao način da Šveđanin obavijesti ljekare da je svjestan. Plašio je da će ga proglasiti mrtvim.

“Mislio sam da će me ubrzo kremirati i pitao sam se da li ću vidjeti i osjetiti plamen", kaže on.

Povratak iskusnog doktora sa odmora tri dana nakon Džimijevog šloga, učinio je da se Džimi oporavi. Već nakon nekoliko dana mogao je da komunicira klimanjem glavom. Nakon dvije godine terapije, on danas govori i pomjera se, mada je vezan za invalidska kolica i ne razdvaja se od pomoćnika.

Prošlog mjeseca je tužio bolnicu kako bi spriječio da se drugim pacijentima dogodi slična stvar.