Mirko Đorđević je rođen 29. novembra 1938. u Brodu kod Crne Trave, u južnoj Srbiji. Školovao se u Beogradu, gdje je magistrirao komparativnu književnost.
Poznat je kao jedan od najboljih vjerskih analitičara u Srbiji i najboljih poznavalaca prilika u SPC, autor je više knjiga prevođenih na nekoliko svjetskih jezika, a bio je dobitnik više nagrada.
Bio je član Društva književnika Srbije, koje je napustio u znak protesta poslije razaranja Vukovara krajem 1991. godine i sa još nekoliko kolega osnovao Forum pisaca.
Bio je jedan od urednika lista "Republika", redovan saradnik "Danasa" i "Peščanika".
Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada – “Konstantin Obradović” 2007. za unapređenje i širenje kulture ljudskih prava; “Dušan Bogavac” 2008. za etiku i hrabrost; “Vukove povelje” 2008. za vrhunska ostvarenja u istraživanju nacionalne kulture i pedagoške baštine i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009. godine.
Objavio je veliki broj autorskih knjiga (“Osmeh boginje Klio” 1986; “Znaci vremena” 1998; “Sloboda i spas – hrišćanski personalizam” 1999; “La voix d`une autre Serbia”, Pariz 1999; “Legenda o trulom Zapadu” 2001; “Sjaj i beda utopije” 2006; “Kišobran patrijarha Pavla” 2010; “Balkanska lađa u oluji” 2010; “Oslobođenje i spasenje” 2012; "Pendrek i prašina" 2013.).
Sarađivao sa brojnim međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnogobrojne knjige, prevodio je sa ruskog i francuskog jezika.
Krajem oktobra 2002. bio je jedan od devet intelektualaca koji su uputili javnosti Srbije apel u kojem pozivaju na suprotstavljanje radikalnom nacionalizmu i populizmu, a 2003. je priredio knjigu "Srpska konzervativna misao" koja govori o velikoj prisutnosti svetosavskih organicističkih ideja u Srbiji.
Živio je i radio u Šimanovcima. Više od 40 godina je bio u braku sa suprugom Mirom, sa kojom ima dvoje djece.
