Brazilski džiju-džicu je borilačka vještina i sport koji je fokusiran na borbu na tlu. Ovim sportom se u zemlji kafe bavi preko million ljudi. Jedan od njih bio je i Etson Rodrigez Rikardo. Trenirajući u Rio de žaneiru, upoznao je čovjeka koji je porijeklom iz Crne Gore. Tako je i Etsona put doveo u Podgoricu. 

"Jedan čovjek, koji je porijeklom iz Crne Gore, koga sam upoznao u Rio de Žaneiru, došao je u klub gdje sam ja trenirao i tražio je da trenira brazilsku džiju-džicu. Tako sam se upoznao sa njim. On mi je rekao da bi bilo dobro da posjetim Crnu Goru. Nakon toga, on mi je obezbijedio avionsku kartu i tako sam došao u Podgoricu", prisjeća se Etson. 

Odlazak iz Brazila i to baš u Crnu Goru 

Kaže da je to bio prvi put u njegovom životu da napusti rodnu zemlju. 

"Za mene je to bio prvi put da dođem u Evropu. Sjećam se kada sam došao na aerodrom u Parizu, "Šarl de Gol", jedva sam se snašao. Kada sam stigao u Podgoricu, sačekali su me na aerodromu. To je bilo 2007.godine. Desetak dana sam upoznavao grad, kulturu, narod koji ovdje živi. Odmah sam uvidio da ne postoji klub brazilske džiju-žice", priča svoju životnu priču Etson, koji tada po dolasku u glavni grad Crne Gore odlučuje da osnuje klub "Equipe Fabricio". 

Etson trenira duže od 15 godina i ima crni pojas, 2. dan. U Podgorici danas trenira više od 60 ljudi. 

"Mogu reći da smo veoma uspješan tim. Učestvovali smo na takmičenja u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji i bilježili odlične rezultate", kaže Etson.  

Brazilci znaju za Jugoslaviju, ali ne i za Montenegro 

Ovaj Južnoamerikanac kaže da dok nije upoznao druga Crnogorca u Riju, nikada prije nije čuo za Crnu Goru. 

"Za Crnu Goru prije mog dolaska nisam čuo. Jesam za Jugoslaviju, ali za Crnu Goru nijesam. Ljudi u Brazilu takođe znaju za Jugoslaviju, ali ne i za Montenegro. Zato sam se dvoumio kada sam trebao da dođem, jer, priznaćete, nije lako ostaviti porodicu i svoj grad, svoju zemlju. Nakon što sam došao u Podgoricu, dvije i po godine nijesam išao u Brazil. Posljednji put sam bio 2011. godine. Moji drugovi iz Brazila, koji treniraju džiju-džicu dolazili su kod mene, da vide kako radim", priča Etson, jedini čovjek iz zemlje kafe koji živi u Crnoj Gori. 

Jedini je Brazilac u Crnoj Gori. Prethodnih godina družio se Kaduom i Saviom, fudbalerima koji su igrali za fudbalskog prvoligaša Zeta. 

"Kada su oni otišli, bilo mi je teško, ali navikao sam se. Sada sam pola Brazilac, pola Crnogorac", priča kroz osmjeh Etson i navodi da su ipak Crnogorci po mentalitetu drugačiji od Brazilaca. 

"Mi smo uvijek veseli, uvijek nasmijani", kaže on.

(RTCG)