Zbog toga se primati, kao što su ljudi, ali i mnoge druge životinje, poput pasa i pacova, smiju, objašnjava Greg Brjaant, UCLA profesor komunikacionih studija.

Dakle, moramo biti u stanju da razlikujemo vrste osmjeha smijeha. U svrhu istraživanja Brjaant i njegove kolege napravili su mali test. Snimali su studente u razgovoru s cimerima i spontanom smijanju te pri smijehu koji im je bio u određenom trenutku nametnut - naređen.

Nakon toga tim je pustio snimke smijeha 63 ženskih i muških studenata što je rezultiralo prepoznavanjem pravog smijeha u tri četvrtine slučajeva, a lažni smijeh u dvije trećine slučajeva.

U dva eksperimenta, snimljeni smijeh bio je usporen i ubrzan. Ostali učesnici istraživanja identifikovali su usporeni smijeh kao ljudski tek u postotku slučajnog pogađanja, ali su bili puno uspješniji u identifikovanju odglumljenog smijeha kao ljudski.

Lažni smijeh nije uvijek loš i neumjesan. On može takođe ukazivati na spremnost na saradnju, strpljenje i otvorenost. Zanimljivo je i to da većina djece može otkriti prevaru s pet ili šest godina, a već s dvije mogu odglumiti smijeh.