Komšinica Svetlana me je spasila. Komšije su vikale: hajde Zlatko, hajde brzo! Istrčao sam iz kuće, krenuo sam da spasavam djecu, babe, djede, starce. Bilo je strašno kojom brzinom je voda nadolazila - priča on za portal "Cujemovas.rs".
Zlatko je evakuisan u petak i smješten u Kombank areni i kaže da su mu postavljali razna pitanja ali da ih on ništa nije razumio, jer u hali nije bilo nikoga ko zna znakovni jezik.
Međutim, uskoro mu je u pomoć pritekla Aleksandra Vojvodić, studentkinja treće godine defektološkog fakulteta i volonterka Udruženja tumača za lica sa oštećenim sluhom (UTLOSS).
- Doktori su me ispitivali, ali ja ništa nisam razumio. Sva sreća pa je došla Aleksandra koja je znala malo znakovni jezik. Ja sam bio oduševljen - priča Zlatko i dodaje da mu je Aleksandra donijela novu garderobu, veš, čarape, cipele jer je na njemu sve bilo prljavo i blatnjavo.
Aleksandra Vojvodić kaže da je odmah po izbijanju poplava u Obrenovcu krenula u halu Pionir sa željom da pomogne, ali da su je odatle vratili kući:
- Čula da treba pomoć i krenula sam u Pionir. Vratili su me, rekavši da im ne trebaju defektolozi. Međutim, ti ljudi nisu bili obučeni da rade sa djecom sa kojom su radili. Bila sam jako razočarana. Onda sam čula da je potrebna pomoć u Areni i čula sam da tamo ima gluvih. Tako sam pronašla Zlatka. Bio je izgubljen. Bio je sa komšijom koji ga je slabo razumio. Sa mojim malim znanjem znakovnog sporazumela sam se sa njim. Odvela sam ga kod ljekara na pregled.
Iako je, kako sam kaže, momak od 53 godine, Zlatko ranije nije imao slušni aparat. Aparat mu je u vanrednoj situaciji nabavila Julijana Lekić, potpredsjednica UTLOSS-a, koja je zajedno sa volonterima iz udruženja, odmah počela da pruža pomoć gluvima ljudima ugroženima u poplavama.
Aleksandra je išla sa Zlatkom kad su mu radili procjenu stanja sluha:
Kada su mu nakačili aparat na komjuter da ga fituju on je prvi put čuo zvuk putem aparata. Bio je jako srećan, raspričao se! Vidjela se iskra u njegovim očima!
Zlatko je imao samo riječi hvale za Aleksandru i Julijanu i činjenicu da su mu obezbijedile slušni aparat.
- Nisam znao da ću ga dobiti. Aleksandra je došla kod mene i rekla da ću dobiti slušni aparat. Nikada do sada nisam imao aparat i mnogo sam zbog toga zahvalan. Nikada u životu nisam imao, ovo je prvi put da ga imam - kaže ushićeno Zlatko.
Tumač za gluva i nagluva lica Julijana Lekić reagovala je odmah po izbijanju poplava pokušavajući da dođe do svakog gluvog i nagluvog u Obrenovcu, a kasnije i u svim mjestima koja su ugrožena poplavama.
Odmah je ostavila svoj kontakt telefon kako bi nadležni u prihvatilištima znali koga da zovu kako bi komunicirali sa gluvima. Preko fejsbuka je tražila kontakte i adrese gluvih u Obrenovcu, Ubu...
- Gluvi nisu mogli da čuju sirene, nije imao ko da ih obavijesti. Našla sam četiri gluve porodice u Obrenovcu i pomogla im da se izvuku. Dočekala ih u Beogradu, odvela ih ljekaru. Zvali smo kompanije koje proizvode slušne aparate i obezbijedili osam aparata. Volonteri UTLOSS, koji su uglavnom studenti defektološkog fakulteta, bili su na terenu pokušavajući da pomognu gluvima u centrima. Počeli su da nam se javljaju gluvi iz cijele Srbije. Javila se porodica iz Uba sa dvoje djece kojima je dopremljena hrana i pelene. Zvali su gluvi iz Čačka i tražili pomoć u saniranju štete - priča Julijana Lekić i obećava da će UTLOSS nastaviti da pomaže gluvima iz cijele zemlje.
Poslije druženja sa Zlatkom, Aleksandra ističe da je shvatila da njeno školovanje na defektološkom fakultetu ima poentu i da je divno kada možeš da pomogneš gluvom čovjeku:
- Drago mi je da sam upoznala Zlatka. On je jako divnao soba i sad ima sa kim da priča.
Zlatko je živio u baraci. Ne zna gdje će se vratiti i šta će zateći:
- Rekli su mi da se vraćam kući u ponedjeljak ili utorak. Ne znam gdje ću se vratiti. Ne bih da se vraćam sam.
(Cujemovas.rs)
