"Reagovao sam u afektu, sigurno sam pogriješio, ali ništa više ne mogu da ispravim. Ne želim da zvuči kao opravdanje, ali svaki čovjek ima granice strpljenja, a ničije nije beskrajno", jasan je Vujošević u intervjuu za 'Sport'.
Treneru crno-bijelih je najžalije što se sve odigralo pred publikom, TV kamerama, novinarima...
"Mnogo mi je žao što se sve desilo javno, pred publikom, pa sada svi bruje samo o tome. Ali, pitajte moje igrače, ne samo ovu generaciju, o našem međusobnom odnosu. Oni su dobili toliko ljubavi, topline i moje posvećenosti, o čemu neki drugi mogu samo da sanjaju. Naravno, to uključuje i Bogdanovića. Prije mog povratka u Partizan bio je 12-13. igrač", dodao je Vujošević.
Prema njegovim riječima, najgore što jedan trener može da uradi je da pusti mladog i supertalentovanog igrača da radi šta hoće.
„Ko je još rekao da je vaspitanje igrača laka stvar?"Gest je bio javno, pred očima nekoliko hiljada gledalaca i, najmanje što mogu da kažem da nije prijatno. Nikome od nas. Ali, ne može ni da se izbriše, toga sam svjestan i, šta ćemo sad? Kada si u fokusu poput Bogdanovića, moraš da si jak, ne samo u duelima. Ako je mogao da izdrži sve lijepo što mu je košarka donijela, mora da se nosi i sa ovim posljednjim. A znam da je bilo neprimjereno što sam javno, u afektu, reagovao", poručio je Vujoševič poznat po „čeličnoj“ disciplini.
