Prvo da jednu stvar sklonimo sa stola. Ja sam tridesettrogodišnja djevica.

Nisam djevica iz religioznih razloga. Nikada nisam čekao na brak ili onu „pravu osobu“. Samo nisam imao sreće u životu. Pogrešne žene, pogrešno vrijeme.

Moja priča ne potpada pod stereotipe koje bi mnogi očekivali da čuju. Ja sam komičar iz Njujorka. Ja sam dobar komičar a ponekada sam čak i sjajan. Znate šta komičari rade poslije posla? Piju, puše i imaju seks. To rade zato što je sve te tri stvari jako lako naći u kasnim časovima kada nam se završe smjene. Izlazio sam sa djevojkama iz publike u pojedinim situacijama, ali te noći su se nekako same od sebe raspadale, a ja sam završavao kod kuće igrajući igre.

Jedan komičar mi je jednom prilikom rekao: „Nemoguće je čak i za prosječnog komičara da nema seks. A ti si dobar, a ipak nikada nisi imao seks. Ne znam kako ti to uspijeva“.

Ne samo da nikada nisam imao seks, već nikada nisam imao ni djevojku. Nikad. Ali želim da kažem svima ostalima koji zbog toga pate da će njihova patnja biti onoliko velika koliko to sami želite, ili insistirate.

Međutim, nije bilo lako. Svaka djevojka do koje mi je bilo stalo me je napustila.

Posljednji veliki poraz desio se 29. aprila 1999. godine. Bio sam u srednjoj školi i bio sam poprilično siguran da sam se i ja sviđao toj djevojci. Međutim, njen bivši dečko joj je rekao da sam svima pričao da je on već moja djevojka. Sljedećeg dana mi je rekla da nestanem i nikada više nismo progovorili.

Ali to nije bio kraj. Ona je nakon toga rekla i uradila mnogo stvari koje su me povrijedile. Kako su se dani pretvarali u nedjelje a mjeseci u godine, shvatio sam da sam možda pogriješio. Njoj nikada nije bilo stalo do mene. Zapravo, nikome nije.

To je dio koji je zaista bolan. Zaista boli kada shvatite da vas niko nije posmatrao kao dečka. Ali naravno, dio o kom ljudi žele da pričaju je uvijek seks. Kada ste djevica ovako kasno u životu, to smeta ljudima. Oni postavljaju pitanja. Osuđuju vas. Ismijevaju vas. Kako starim, postajem ozbiljan hendikep za djevojke. One me gledaju drugačije. ili jednostavno ne žele opterećenje toga što su prva djevojka u mom životu.

Ali dio sa nevinošću me više ne uzbuđuje. Da sam zaista želio da izgubim nevinost mogao bih to da učinim bez većih problema, postoje načini.

Prije 10 godina sam napravio izbor da to bude sa nekim kome je stalo do mene – kada sam već toliko čekao. Žena koja to radi zato što želi – ne zato što joj je bilo plaćeno.

Nije vaša greška ukoliko ste djevica i to djevica van određenih godina koje društvo smatra normalnim. Međutim, to nije ni krivica žena koje su načinile drugačiju odluku. One žele da svoj život žive na svoj način, i morate poštovati njihove odluke. Video sam kako žene do kojih mi je stalo izlaze sa ljigavim muškarcima. Video sam usamljene žene koje znaju da mi je stalo do njih kako idu na sajtove za upoznavanje. One su bile spremne da rizikuju sa potpunim strancem umjesto da odaberu mene.

Ali isto tako sam vidio i sebe kako kako brljam i gubim žene za koje sam mislio da su prave. Ja sam podjednako kriv kao i bilo koja žena. U društvenom dobu u kom živimo i u kom ljudi stalno postavljaju slike svojih „divnih veza“, teško je suočiti se sa samoćom. Može vas stići zavisnost ili depresija.

„Šta je problem?“ – bilo je pitanje koje me je progonilo previše godina.

I ukoliko ste i vi djevica – posebno ako imate manje od 25 godina, ne dozvolite da vas to potišti. Imate toliko godina pred vama. Postoji toliko mnogo ljudi na svijetu. Nemojte se porediti sa drugima. Ne dozvolite da vas to definiše. Nastavite da pokušavate.

Odbijanje boli, ali morate da nastavite. I ukoliko osoba koja vam se sviđa to ne misli za vas, onda je to njihov gubitak. Ali morate da nastavite da pokušavate.

Ukoliko ste mračni zbog toga, oraspoložite se. Imajte vjere djeco. Prava će se pojaviti jednog dana. Ili se barem ja tako nadam.

(B92)