Okrenuti novi, skupi Ajfon ili Android prema svom licu, posložiti mimiku u upečatljivu facu i napraviti fotografiju, koja se onda objavljuje onlajn, e to je manija koja u posljednje vrijeme osvaja cijeli digitalni svijet.

Selfi je naziv za takve fotografske autoportrete, jedne od vrhunaca nemoćne narcisoidnosti savremenog doba, u kojem pojedinac ne može da učini ništa da bi svijet učinio boljim mjestom, ali zato ima slobodu da fotografiše vlastitu facu, stavi sve onlajn na Instagram i čeka navalu 'lajkova'. Još ako je riječ o osobi iz javnog života , onda selfi sam po sebi postaje medijska vijest pa se čitaoci redovno informišu o najnovijem selfiju Rijane i Bijonse.

Iako je koncept selfija sam po sebi upitan, vremenom se pokazala i njegova mračna strana, na primjer, na fotografijama na kojima grupa nasmijanih tinejdžera pozira pred beskućnikom koji spava na kartonskim kutijama. Naziv selfi u tom kontekstu zaista pokazuje svoje pravo značenje jer otkriva unutrašnjost onih koji ga slikaju i plasiraju na društvene mreže, njihovo 'ja' kojima je na ljestvici vrijednosti važnije da se nasmiju nad beskućnikom nego da mu, ne daj bože, pomognu ili ga barem ostaviti na miru. O Tumblru pod nazivom 'Selfies at Funerals' (Selfiji na sahranama) bolje da ne govorimo.

Naravno, uvijek može i gore, što se pokazalo u poplavi selfieja koje posjetioci  snimaju u Aušvicu i ostalim memorijalnim mjestima Holokausta u Poljskoj, zbog čega uprave muzeja na mjestima bivših logora smrti s pravom čupaju kosu.

Da stvar bude apsurdnija, jedan od prvih selfieja te vrste primijećen je nakon ekskurzije srednjoškolaca iz Izraela koji su došli da posjete Aušvic, mjesto najstrašnijeg stradanja njihovih predaka. Mladi Izraelci su pokrenuli iz stranicu na Fejsbuku pod nazivom 'S prijateljima u Aušvicu', na kojoj su počeli da objavljuju razne selfije iz Aušvica. Nakon burne reakcije tamošnje javnosti stranica je ekspresno ukinuta.

Portparol muzeja u Aušvicu Bartos Bartisel za medije je izjavio kako nemaju namjeru da uvedu zabranu fotografiranja, ali je i napomenuo da se čini kako neki tinejdžeri ne shvataju šta sve predstavlja Aušvic. “Najvažnije je da se mladi ljudi pripreme pred obilazak Aušvica i postanu svjesni na kakvu istoriju on podsjeća. Aušvic nije samo lekcija iz istorije, nego prije svega iz empatije. Ko je svjestan izvjesnih granica, taj ih ne prelazi', zaključili su iz muzeja u Aušvicu. (B92)