Ovaj “životni trener” smatra da “partneri koji slijede psihološka pravila namijenjena štencima imaju zdrave partnere koji ih vole”. Temelj ove “tehnike” oslanja se na četiri principa: povjerenje, poštenje, poštovanje i integriet.

- Kada dresiramo mladog psa koji tek uči da uzima obroke u određeno vrijeme, sigurno mu nećemo dati cijelu vreću kroketa da sam odluči koliko mu je dovoljno. Mi odlučujemo umjesto njega. Na isti način, ne treba pratneru nuditi sve kao na pladnju - ističe Šeridan-Vilijams.

Ona, takođe, podsjeća da imamo običaj da nagrađujemo pse kada se dobro ponašaju. Po istoj logici, ako date sve partneru bez razmišljanja, nikada se neće potruditi da vam ugodi. Uzimaće sve zdravo za gotovo i nikad neće imati osjećaj da treba da se izbori za vašu pažnju.

Ako vaš pas potrči za nekom vjevericom u parku, nemate nikakvu šansu da ga stignete trčeći za njim, već gledate kako da mu skrenete pažnju. Isto pravilo važi i u vezi: trčeći stalno za partnerom ostavljate utisak da ste uvijek tu, prisutni, što ga neće obavezno navesti da vas više voli.

Ponekad se treba udaljiti od partnera kako bi mu dali priliku da on krene za vama, objašnjava Šeridan-Vilijams.

- Kada se obraćate psu, uvijek jasno kažete šta želite. Učinite to i sa vašom polovinom. Nemojte slati šifrovane ili nejasne poruke. Nemojte je tjerati da čita između redova – rekla je ona, posebno savjetujući partnere da nikada ne pokazuju strah.

- Nikada ne pokazujte strah. Kada vaš pas vidi da drhtite, on se uznemiri. Primijenite istu psihologiju i na vašeg partnera: nikada mu ne pokazujte da se plašite da ćete ga izgubiti. Radite na svom samopouzdanju umjesto da stalno trčite za partnerom i budete u strahu da će vas napustiti – zaključila je ona.

(Telegraf)