Beara je preminuo u Splitu u noći između nedjelje i ponedjeljka, a poslednjih nekoliko godina imao je seriju moždanih udara.

Karijeru je započeo u splitskom Hajduku, a potom je igrao za Crvenu zvezdu, Alemaniju iz Ahena i Fortunu iz Kelna.

Jedan od najboljih golmana svih vremena sa ovih prostora sa Hajdukom i Zvezdom osvojio sedam titula prvaka države, a uz to i dva nacionalna Kupa. 

Beara je za reprezentaciju Jugoslavije u periodu od 1950. do 1959. godine odigrao 59 utakmica. Sa nacionalnim timom osvojio je srebrnu olimpijsku medalju na Igrama u Helsinkiju. 

Ostao je upamćen po svojim sjajnim odbranama, zvali su ga ’Čovjek od gume’ i bez sumnje je najbolji hrvatski golman svih vremena. Jedan od brojnih dokaza u prilog toj tvrdnji je izjava još jednog velikana Lava Jašina, koji je kada je primao „Zlatnu loptu“ rekao: „Za mene je najbolji Beara“. 

Beara je bio poznat po tome što je bio savitljiv, vježbao je sa balerinama, zbog čega je dobio i nadimak ’Balerina sa čeličnim šakama’. 

Hrvatski mediji pišu da je bio principijelan i tvrdoglav, pošto je poslije osam godina u Hajduku, sa kojim je osvojio tri titule, nezadovoljan statusom i potcjenjivanjem Splićana 1955. godine prešao u Crvenu zvezdu. Zbog tog poteza proglašen je izdajnikom, pa godinama nije mogao slobodno da se kreće Splitom. 

I u crveno-bijelom dresu je briljirao, osvojio je četiri titule i dva Kupa sa Zvezdom, a u to vrijeme je bio i nezamjenjiv golman po mnogima najjače jugoslovenske reprezentacije Jugoslavije svih vremena. Ta reprezentacija je osvojila srebro na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine, a Beara je branio gol Jugoslavije na Svjetskom prvenstvima u Brazilu 1950, Švajcarskoj 1954. i Švedskoj 1958. godine. 

Karijeru je završio u Viktoriji Kelna, a potom je postao trener. Poseban trag ostavio je u Kamerunu, gdje je bio najzaslužniji za pravi fudbalski preporod te zemlje.

(B92)