Čekale su da Zakon o životnom partnerstvu osoba istog pola stupi na snagu u Hrvatskoj pa da, kako kaže Marija Savić, riješe koliko-toliko pitanje normalnog života. Nijesu tradicionalne poklonice braka pa će, kaže Marija, izostati bijele vjenčanice i muzika koja obično prati vjenčanja. Papir im više treba iz praktičnih razloga,prenosi B92.
Naime, u BiH nema zakona koji bi omogućio životno partnerstvo istopolnim osobama. Zbog toga su se Marija i Di nerijetko susretale još kao aktivistkinje za prava gej osoba s brojnim problemima "poput" negiranja homoseksualnosti u Srbiji, gdje svaki drugi građanin smatra da je istopolno partnerstvo bolest i gdje parade ponosa ne mogu da se održe, piše Jutarnji list. 
Međutim, bilo je nevolja egzistencijalne prirode od početka njihove veze. Problemi su naročito došli do izražaja 2007. kada su se odlučile da žive zajedno. 
U početku su živjele u Beogradu, ali Savić kaže da Di nije mogla da nađe posao kao forenzička antropološkinja jer je strana državljanka, što znači da nije mogla da dobije dozvolu za rad. Zatim su se preselile u Sarajevo, gdje je njena partnerka našla posao, ali je sad ona postala strana državljanka, bez dozvole za rad, pa nije mogla da dobije ni zdravstveno osiguranje preko svoje partnerke. 
“Moram svaka tri mjeseca da se vraćam u Srbiju, jer imam samo turističku vizu, a Di mora da me izdržava jer ja ne smijem da radim", kaže Marija Savić. Dodaje da im je veza prošle godine bila u krizi upravo zato što ne mogu do kraja da riješe status ni u jednoj od zemalja, pa uvijek egzistencijalno zavise jedna od druge. 
Na kraju su ipak odlučile da sačekaju da Hrvatska kao jedna od ukupno devet zemalja EU prihvati ovaj zakon koji je stupio na snagu prije nedelju dana. 
“Istina, namjeravale smo da sklopimo brak u hrvatskom konzulatu u Sarajevu, ali to nam nije omogućeno 'jer je Hrvatska u blizini’ pa ćemo to učiniti ili u Zagrebu ili u Rijeci u oktobru”, kaže Marija Savić. Dodaje da će biti zanimljivo vidjeti šta će Srbija učiniti s njenim budućim identitetom. 
Ona, naime, namjerava da promijeni prezime i uzme prezime svoje partnerke. Zaključuje da će vjerovatno imati dva indentiteta - u Srbiji će biti Marija Savić, a u Hrvatskoj Marija Saržinski. 
Ipak, čini se da Marija i Di ipak neće lakše rješavati svoje probleme, iako su vjerovale da će to biti moguće baš sklapanjem gej braka. Naime, djeluje da su zaboravile činjenicu da "vjenčani list" gej supružnika važi samo u zemljama koje poznaju takvu zajednicu u svojim zakonima. Pošto to nijesu ni Srbija ni BiH, ako žele da ostvare neka prava koja proizlaze iz braka, moraće da se presele iz Sarajeva u neki od hrvatskih gradova. 
Ako budu ozakonile svoju vezu u Zagrebu, učiniće to uz zvuke muzike Eltona Džona, a zakon predviđa da partneri imaju kumove, kao i da se ceremonija odvija pred matičarem, za šta je već sačinjen prigodan tekst. Ovim zakonom gej supružnicima nije dopušteno usvajanje djece, a da bi se registrovali, zahtjev moraju podnijeti mjesec do mjesec i po dana ranije. 
Inače, hravatski zakon o životnom partnerstvu jedan je od liberalnijih jer dopušta sklapanje partnerstva i stranim državljanima iz zemalja EU, ali i drugih, što znači da ni jedno od njih ne mora biti hrvatski državljanin. 
Istina, na njih se, čak i ako žive u Hrvatskoj, ne primjenjuje na primjer, pravo na penziju ili zdravstveno osiguranje za partnera, kao ni poreske olakšice, kao što je to slučaj za hrvatske supružnike.