U ovom manastiru se 1266. godine upokojio nasljednik Svetog Save, Sveti Arsenije drugi Arhirepiskop Srpski čije se mošti nalaze u manastiru Ždrebaonik kod Danilovgrada. Manastir je bio metoh manastira Žiča a kasnije Pećke Patrijaršije i duhovni centar ovog dijela Crne Gore.

 Ilija Marković, predsjednik crkvenog odbora za obnovu manastira Sveti Jovan u Crnči.

Kako je kazao, predsjednik crkvenog odbora, Ilija Marković, prema podacima do kojih je dođeno arheološkim iskopavanjem urađenim 2007.- godine manastir potiče iz 11. ili 12. vijeka.

Manastir je nekoliko puta rušen i obnavljan, ali u proteklih sto godina nije obnavljan tako da je jako zapušten, izgubljen među gomilo kamenja i šiblja.

„Prvi radovi koje smo izvršili, bilo je raščišćavanje terena i postavljanja temelja crkvi.

Mjesec dana, uz pomoć firme Mostogradnja iz Podgorice, inženjera Milke Đukić i Budimira Peruničića izvršena je utvrđivanje temelja, tako da se sad može nastaviti dalje sa zidanjem crkve.

Što se tiče obnove manastira, konaci manastira su se nalazili sa sjeverne strane crkve, oni su u teškom stanju, rađeno je samo djelimično iskopavanje ali nijesu rađeni poslovi na obnovi temelja.Očekujemo da će u najskorije vrijeme, vladika imenovati igumana ovog manastira i da će doći do obnove konaka crkve.

Svjesni smo da su najteža vremenima do sada, što  se tiče finansijskog stanja naših građana.  Ova crkva do sada je rađena od malih priloga građana, izuzev crkvenog zvona koji je poklonio domaćin Aleksa Piper iz sela Raduliće, koji živi i radi u Srbiji. Ostali radovi izvodiće se oslanjajući se na manje donatore.“, kazao je Marković.

Marković je pozvao sve vjernika, kao i sve ljude dobre volje,da se uključe u obnovu manastira i da svojim prilozima u skladu sa svojim mogućnostima pomognu u obnavljanju svetinje.

„Neka svako donese po jedan kamen, i neka stavi na ovaj zid i crkva će biti sazidana.“

Vladika Joanikije je kazao da je dan osveštanja temelja, dan na koji se dugo čekalo i za koji se dugo pripremalo.

„Ovaj dan i ovaj sveti čin, je vrhunac i savršenstvo strpljenja i očekivanja našeg naroda od kada je ovaj sveti hrama srušen i postradao i ponižen, ali je i dalje imao čudotvornu i iscjeliteljsku moć, da okuplja narod i da ga drži u vjeri i u pameti. Zahvaljujući tome što se pravoslavni srpski rod ovdje sabirao danas mozemo da započnemo obnovu svetog hrama. Iako je mnogo stradala, ova svetinja je svjedok našeg kontinuiteta vjerovatno još od prije Nemanjića, ali svakako ubjedljivo i nepokolebljivo je dokazanao od Svetog Arsenija, nasljednika Svetoga Save koji se ovdje upokojio pa do dana današnjega. Zna se, ono što je najvažnije iz njene istorije da je ovjde u davnini bio manastira Žiče posvećen rođenju Jovana Krstitelja, da su ovdje bila manastirska zdanja i velika imanja, vlastelinstvo manstira Žiče, da je ovdje svoju dušu svetu predao Gospodu nasljednik Svetoga Save,Arsenije Sremac, da je ovdje svoje poslednje godine provodio, Bogu se molio i svojim molitvama ovo mjesto osvetio, da je ovdje narod sabirao a poslije kroz sva vremena ovo mjesto imalo je božiji blagoslov, blagoslov Svetoga Jovana Krstitelja, i blagoslov Svteog Svetog Arsenija i otuda taj njegova cudotvorna moć da narod sabira i da ovdje dolaze ljudi kojima je milost božja i pomoć potrebna. I pravoslavni i noslavni i oni koju su održali vjeru i oni koji su je promijenili. Svi su zapamtili ovu svetinju i to pamcenje je veoma dragocjeno.

Na početku 21. vijeka, poslije vjekova nadanja, zapocinjemo obnovui ove svetinje, divne i velicanstvemne zastitnice koja nas je stitila i kao raspeta svetinja , vaskrsnuti i ocuvati potomstvo.“, rekao je Vladika.

Vladika Joanikije je na kraju poželio da obnova teče kao sto treba, polako, složno i pažljivo.

Blagosiljajući početak, Vladika je pozvao sve da pomognu u obnavljanju kao i da se i sami duhovno obnavljamo.

Inače, selo Crnča, na krajnjem jugu bjelopoljskog kraja, ime je dobilo po velikom broju kaluđera koji su živjeli u ovom mjestu, a koji su nosili crne mantije, pa se i mjesto prozva Crnča jer se sve crnjaše.