„Kada vaša tjelesna temperatura iznosi 10°C, kada ne postoji moždana akvitnost, kada nema otkucaja srca, krvi – svi će se složiti da ste mrtvi. Međutim, i dalje vas možemo vratiti među žive“, izjavio je Piter Ri sa Univerziteta Arizona.

Ri ne pretjeruje. Zajedno sa Samjuelom Tišermanom sa Univerziteta u Merilendu, on je pokazao da je moguće držati tijela u stanju „svojevrsne hibernacije“ i to po nekoliko časova. Procedura, do sada testirana samo na životinjama, je krajnje drastična i uključuje izbacivanje krvi iz tijela i hlađenje tela na temperaturu koja je i do 20°C ispod normalne.

Kada doktori saniraju povredu, krv se putem vena ponovo vraća i tijelo se polako zagrijava.

„Kako se krv ponovo upumpava u tijelo, ono postaje "roze boje" istog trenutka a na određenoj temperaturi i srce ponovo počinje sa radom. To je krajnje interesantno pošto će kada tijelo dostigne temperaturu od 30°C srce napraviti jedan otkucaj, pa još jedan, a kako se temperatura bude dalje dizala, srce će samo nastaviti da radi po sopstvenom ritmu. Životinje koje su bile dio eksperimenata pokazivale su jako malo loših simptoma nakon buđenja. U početku bi one bile malo dezorijentisane i malaksale, ali bi se sve za nekoliko dana vratilo u normalu“, tvrdi Tišermen.

Tišerman je pažnju medija na sebe skrenuo već početkom ove godine kada je najavio da je njegov tim spreman da testira ovu tehniku na žrtvama pucnjave u Pitsburgu.

Prvi pacijenti imali su toliko ozbiljne povrede da su njihova srca prestala sa radom, što znači da je to mogla da bude njihova jedina nada. Tišerman poručuje kako je važno da javnost zna da nije riječ o naučnoj fantastici. Sve je bazirano na eksperimentalnom radu i proučavano je na discipliniran način. On na smrt gleda kao na trenutak u kom ljekari odustaju od reanimacije, ali čak i tada neki ljudi se, smatra, mogu vratiti.

Prošle godine, njegov rad objavljen u časopisu “Resuscitation” izazvao je pravu pometnju. Posebno njegova tvrdnja da je 50% odsto doktora koji su bili uključeni u u istraživanje, bar jednom prisustvovalo “fenomenu Lazar” – kada srce pacijenta počne da kuca samo od sebe nakon što su doktori odustali od svake nade.

Međutim, ponovno kucanje srca tek je polovina bitke. Naime, nedostatak kiseonika nakon pretrpljenog srčanog udara može izazvati ozbiljna oštećenja tjelesnih vitalnih organa, posebno mozga. Moguće rješenje za ovaj problem je hlađenje tijela jer na nižim temperaturama ćelije počinju da rade usporenim ritmom pa se smanjuje moguća šteta prouzrokovana manjkom kiseonika.

Ukoliko testovi na ljudima budu uspješni, Tišermen bi volio da ovaj pristup proširi i na druge vrste trauma. Osobe koje su zadobile povrede vatrenim oružjem izabrani su za početno testiranje zato što je lakše lokalizovati izvor gubljenja krvi, ali Tišerman se nada da bi ova tehnika mogla da spasava i živote ljudi koji su doživjeli srčani udar ili neku drugu traumu.