U narodnoj medicini mak se koristio za dobijanje opijuma koji su liječnici koristili za umirenje bolova, ali su ga, nažalost, mnogi i zloupotrebljavali. Mak koji se prodaje u dućanima ne sadrži alkaloide jer je sjeme osušeno.

Mak

U našoj se kuhinji mak (latinski naziv Papaver somniferum) najčešće koristi kod pripreme slatkih jela, od tradicionalne makovnjače do rafiniranih kolača i torti.

To je jednogodišnja biljka koja ima ružičaste, bijele, žute, narandžaste, crvene ili ljubičaste cvjetove. Unutar glavice nalazi se nekoliko odjeljaka koji sadrže stotine sjemenki.

Sjemenke su sićušne, bubrežastog oblika, orašastog ukusa i hrskave teksture. Mogu biti smeđe, sivo-plave i žute boje.

Ulje maka dobija se hladnim prešanjem sirovog sjemena i ono je jestivo kao i svako drugo sjemensko ulje.

Što se tiče liječenja, mak se koristi za opuštanje mišića, protiv bolova, za iskašljavanje i liječenje grčeva u abdomenu.

Najraniji zapisi o upotrebi maka potiču iz Mezopotamije, gdje se koristio u medicinske svrhe, ali je bio poznat i kao "hul gil", odnosno biljka veselja. Atletičari stare Grčke prije takmičenja pili su napitak od vina, maka i meda za zdravlje i snagu.

Energetski sadržaj 100 g sjemenki maka iznosi 533 kcal/2231 kJ. Od toga je 45% masti, 24% ugljikohidrata i 18% proteina.

Dodatak u jelima

Kod nas se mak najčešće koristi u pripremi kolača i peciva, ali on i slanim jelima može dati novi, još neotkriveni ukus. Kod pripreme hljeba i mliječnih peciva mak se uglavnom koristi za posipanje. Probajte na tijesto za mediteransku pogaču (focacciu) umjesto ruzmarina staviti pirjani luk, naribani parmezan i mak ili pomoću manjih kalupa izrezati gotove tortilje koje zatim premažete mješavinom jaja, malo vode i soli, zatim pospite makom i pecite na 180° oko 15 minuta. Za hladne sendviče možete mak umiješati u majonezu s dodatkom senfa.

(haber.ba)