Francuski nutricionista dr Alain Delabos je još 1986. godine uspostavio osnovne principe hrononutricije, a oni su dopunjavani i obogaćivani sve do današnjih dana. 

Suština je u sljedećem: hranu treba jesti u zavisnosti od doba dana, jer naše tijelo luči različite hormone i enzime u toku dana, prateći svoj prirodni bioritam. Na taj način unosićemo hranu koja odgovara enzimima za varenje u datom trenutku i omogućićemo njenu maksimalnu iskorišćenost. Takođe, postoje i određena pravila vezana za kombinovanje namirnica, a najvažnije je da proteine i ugljene hidrate treba razdvojiti prilikom ručka i večere, jer tada enzimi potrebni za razlaganje jedne vrste namirnica blokiraju ove druge u svom radu. 

Prema pravilima hrononutricije doručak je obavezan, jer je tada organizam najaktivniji u oslobađanju masnoća koje su ključne za obezbjeđivanje energije potrebne za rad organizma. 

Za doručak zato treba jesti ugljene hidrate – hljeb, razne cerealije i masti životinjskog porijekla – maslac, sir, kajmak, a dozvoljeni su i jaja, šunka, pileće i ćureće grudi, kao i pečenica. Doručak je najvažniji obrok i on treba da bude bogat svim vrstama namirnica, jer enzimska aktivnost to dozvoljava. 

Vrijeme ručka trebalo bi da bude između 13 i 15 časova i tom prilikom na trpezi treba da se nađu bjelančevine životinjskog ili biljnog porijekla, odnosno meso i povrće koje je izvor "sporih“ šećera i vlakana. 

U ovo doba dana organizam proizvodi veliku količinu enzima koji vare bjelančevine, što omogućava njihovu pravilnu ugradnju u ćelije, kao i povećanje njihovih rezervi, a samim tim i jačanje imuniteta. Važno je napomenuti da ukoliko za ručak jedemo pasulj, sočivo ili soju onda je meso nepotrebno, jer su ove namirnice izvor proteina i nepotrebno ih je nagomilavati. 

U nepovoljne kombinacije spadaju šnicla sa krompirom, meso i hljeb, tjestenine i meso, jer se za varenje ovakvih kombinacija angažuju različiti enzimi, odnosno izazivaju poremećaj kisjelo-bazne sredine organizma. Meso uvijek treba jesti u kombinaciji sa povrćem, a nikako sa hljebom ili krompirom. 

Što se tiče večere, ona je manje-više ista kao i ručak i trebalo bi da omogući unos lakih proteina i biljnih vlakana, minerala i vitamina. Treba izbjegavati ugljene hidrate i žitarice, jer se one duže vare, a naše tijelo se sprema za spavanje. Vrijeme između odlaska na spavanje i večere ne smije biti kraće od jednog sata, jer u snu mnogi enzimi prestaju da se luče i sva hrana ostaje nesvarena dugo vremena. 

Osnovna pravila su sljedeća: 

Obavezno je jesti ujutro obrok bogat životinjskim masnoćama i sporovarećim ugljenim hidratima (cerealije, hljeb, žitarice...). 

Između svakog obroka trebalo bi da prođe tri, a idealno je više od četiri sata. 

Večera najmanje dva sata prije spavanja. 

Ne postoje ograničenja u količini unosa hrane, jer se samo određena hrana uzima u određeno doba dana. 

Zabranjena su gazirana pića i sve vrste grickalica. 

Slatkiši dozvoljeni samo od 16 do 18 časova, desert tek sat do dva nakon ručka. 

Voće se ne jede ujutro i uveče. 

Hljeb, tjestenine i skrobna povrća (krompir, grašak) jesti najkasnije do 15 časova. 

Ne preporučuje se kombinovanje proteina i ugljenih hidrata za ručak i večeru, ovo je moguće samo ujutro za doručak. 

Kravlje mlijeko nije dozvoljeno jer se teško vari, već umjesto toga treba koristiti kisjelo mlijeko i sireve. 

Margarin, biljni sirevi (osim tofu-sojinog sira), biljna pavlaka, biljni šlag, pekarska peciva nijesu dozvoljena, jer su izvor industrijskih transmasti koje povećavaju nivo lošeg (LDL) holesterola.