Na međunarodnom književnom festivalu u Edinburgu, slavni pisac našao se s Džonom Mulanom, voditeljem književnog kluba britanskog Gardijana. Nastojao je da odgovori na što više pitanja, iako je, priznaje, 'potpuno zaboravio većinu zapleta koje je napisao', prenosi Tportal.

Kako prenosi RTCG, autor 13 romana i brojnih zbirki kratkih priča, objasnio je da većinu knjiga nije pročitao nakon što ih je napisao i objavio, na primjer roman "Hronike ptice koja navija sat" napisao je prije 20 godina i od tada ga nije pročitao.

"Napisao sam prvi roman 1979. i nakon toga sam uvijek pisao u prvom licu. Nekoliko puta sam probao da pišem u trećem licu, ali svaki put sam se osjećao vrlo neugodno, kao da s visine gledam ostale likove. Htio sam da budem na istom nivou s njima - to je demokratija!', kazao je na početku razgovora Murukami i otkrio još niz zanimljivih detalja iz privatnog života.

"Toru Okada (glavni lik u romanu "Hronike ptice koja navija sat") moj je heroj. Kad sam bio mlađi, želio sam da budem poput njega. Samo sam htio da budem mirna osoba i da živim mirnim životom. Više nije tako miran! Život je čudan", kazao je, a potom nastavio da objašnjava kako se brojne redundantne teme iz njegovih romana pojavljuju i u njegovoj svakodnevici. Mačke, kuvanje i muzika njegove su opsesije.

"Moj životni san je sjedenje na dnu bunara. Zabavno je pisati, jer uvijek postoji mogućnost da postanete neko drugi, pa sam pomislio da bi bilo divno samo egzistirati na dnu bunara", kazao je Muruami.

Brojne čitaoce zanimalo je kako izgleda njegov proces pisanja: ima li formiranu cijelu radnju prije početka ili je pisanje i za njega - putovanje?

"Nemam pojma što će se događati, svaki dan je novost i za mene. Probudim se, sjednem za radni sto, upalim računar i kažem samom sebi: 'I onda, što nas očekuje danas?' To je vrlo zabavno! Moja imaginacija je određena vrsta životinje. Stoga je održavam živom. Opsijedaju me misli o bunaru. O slonu. Frižideru. Mački. Peglanju. Ne mogu to objasniti", odgovrio je japanski književnik.

Murakami tvrdi da je njegov život prepun čudnih koincidencija, te da je najbolji dio toga što je pisac izbjegavanje komuniciranja, sastanaka i šefova.