Kako bismo drugačije saznali bihejvioralne i psihološke promjene do kojih je došlo kada su ribe krenule sa svojom selidbom iz mora na zemlju prije 400 miliona godina? 

„Umjela sam da gledam peraja i njihov pokret, i uvijek sam mislila kako je to sve interesantno i kompleksno. Onda sam pomislila, kako se to mijenja iz peraja u nešto što može da funkcioniše na zemlji? Tako je započeo cio ovaj projekat“, izjavila je Emili Standen, glavni autor studije objavljene u žurnalu „Nature“. 

Kako bi otkrili šta se tačno desilo kada su morska stvorenja napravila prvi korak na suvoj zemlji, Standenova i njene kolege uzeli su 111 mladih riba Polypterus senegalus – u pitanju je vrsta ribe koja se takođe naziva i “dinosaurus jegulja”. Oni su ribe potom 8 mjeseci odgajali u suvozemnoj sredini. Ova sredina je podrazumijevala tlo prekriveno kamenčićima i samo 3 milimetra vode – u pitanju je bila predostrožnost koja je spriječavala da ribe ostanu bez vode i osuše se. Istraživači su takođe formirali kontrolnu grupu koristeći 38 riba koje su odrasle u normalnim, vodenim, uslovima. 

“Ove ribe imaju funkcionalna pluća i mogu da udišu vazduh”, objašnjava Standenova. Ove jegulje takođe imaju i škrge, ali dišu i na površini kako bi povećale zalihu kiseonika. One ponekada koriste i peraja kako bi hodale po zemlji. 

“Postoje dokazi u vidu anegdota da su se kretale po zemlji od jedne drevne močvare do druge kada se one osuše. Međutim, to nisu činile dobrovoljno”, izjavila je Sandenova. 

Ovo je bilo dovoljno istraživačima da probaju da uzgoje ove ribe na suvom. 

Istraživači su koristili video snimanje velike brzine kako bi analizirali pokrete na kraju perioda od 8 mjeseci. Zbog vremenskih ograničenja, deo analize bio je izvršen na 20 suvozemnih riba i 10 koje su bile podignute u vodi. 

Oni su takođe ubili i skenirali pojedine ribe iz obje grupe kako bi vidjeli kako je život na zemlji mogao da utiče na njihov skelet. 

Rezultati su pokazali da uzrastanje na zemlji zaista mijenja način na koji riba hoda. 

“Ribe koje su odrastale na zemlji kretale su se znatno efektnijim hodom. Držale su noge znatno bliže sredini tijela, dok je glava bila uzdignuta znatno više. Primijetili smo i znatno manje klizanja i spoticanja”, tvrdi Stendenova. 

Ribe odgajane na suvom imale su znatno ujednačeniji hod u poređenju sa ribama koje su odrastale u vodi. Međutim, ponašanje nije jedina promjena. Primjera radi, koske koje pridržavaju peraja su promijenile svoj oblik. Najveći dio promjena do kojih je došlo imale su za cilj da povećaju prostor za kretanje glave i peraja. 

“U pitanju su važne promjene. Ako mislite na život na zemlji, potreban vam je vrat zbog toga što ste zaglavljeni u toj prostranoj ravnici i potrebno vam je što više pokreta koji nisu zavisni od tijela. 

“Prilično je jasno da su promjene izazvane sredinom dodatno uticale na tranziciju riba i njihovo prilagođavanje na život na kopnu. Selektivni pritisak je uticao na ove promjene a one su postale ustaljene u genomu tokom dugih vremenskih perioda”, zaključuje Standenova. 

Ona i istraživači sada žele da ponove eksperiment u nadi da će identifikovati promjene do kojih je došlo kada su mišići riba u pitanju. 

Standenova takođe želi da vidi kakve bi sve promjene izazvao duži vremenski period proveden na suvom. 

“Vrlo je moguće da bi tada došlo do znatno većih promjena. Veliki san je da ovo ponavljamo na svakih nekoliko generacija riba”, dodala je. 

(B92)