Oni se, u toj tvrdnji, oslanjaju na nespornu činjenicu da su prije toga mnoga djeca iz bivše Jugoslavije legalno usvojena u inostranstvu, u nekim slučajevima, kako se pokazuje - uz korupciju, pišu Novostionline.

Kada se taj mehanizam uhodao, tvrde, prešlo se na obmanjivanje roditelja da su im djeca umrla u porodilištima, da bi onda mimo njihovog znanja bila prodata strancima. 

"Bebe iz Srbije su se "usladile“ strancima, i mi smo ubijeđeni da je poslije velikog broja usvajanja djece sedamdesetih godina prošlog vijeka i poslije toga nastavljen 'izvoz beba' ", tvrdi Goran Filipović, roditelj iz Beograda. "Poslije oduzimanja djece od majki i volšebnih usvajanja, naše bebe su potom počele da nestaju iz porodilišta. A poznato je, na primjer, da u jednom gradu u Danskoj živi veliki broj uspješnih poslovnih ljudi usvojenih iz naše zemlje". 

Novi roditelji očito nijesu žalili novac da dobiju dijete baš iz Srbije, jer smo bili poznati kao zdrava, vitalna nacija, još "neiskvarena" visokim standardom. Ukazuju i da su, zbog manje ponude nego potražnje i dobrog "kvaliteta“, naša djeca u inostranstvu bila veoma skupa.

Da je Srbija minulih decenija bila "eldorado za usvajanje djece“, dok su od ovog "biznisa“ mnogi zarađivali, potvrdio je Anders Olsen, koji već 42 godine živi u Kopehagenu. Rodio se 1972. u Slankamenu kao Srđan Milinković. Kada mu je danska majka kazala da su ga kao tromjesečnu bebu kupili za 20.000 maraka od Centra za socijalni rad u Srbiji, izbezubljeni čovjek je doputovao u Slankamen. Upoznao je prave roditelje, Dušana Milinkovića (88) i Sofiju Bošnjak (63), koja mu je rekla da je po dolasku iz porodilišta, nasilno odveden iz kuće. 

"Sumnjam da je u to vrijeme bilo dosta prodaje djece, kao što je slučaj sa mojim bratom", kaže, za Novosti, Aleksandra Milinković (44), sestra Andersa Olsena (Srđana). 

A tih davnih godina, novine u Danskoj, u kojoj je za nekoliko godina bilo usvojeno 35 mališana, pokušale su našim ekonomskim teškoćama da objasne zašto mi jedini u Evropi, dozvoljavamo „izvoz djece“. 

"Upozoren sam da se, zbog pravnog formalizma i birokratizma u postupku međunarodnih usvojenja, čak i djece koja su rođena i nalaze se u Jugoslaviji, putem posrednika razvio takav biznis koji je na skandalozno zao glas iznio naše "metode“ kod usvajanja", napisao je početkom sedamesetih godina dr Iv Nedeljković, naučni saradnik Instituta za socijalnu politiku SR Srbije, u izvještaju sa svjetskog kongresa o usvajanju, održanom u Milanu. 

I tada je bila javna tajna da su poneki danski advokati uzimali dobre svote novca da bi sproveli usvojenje jugoslovenskog djeteta. Gdje je taj novac završavao, bilo je teško dokazivo, ali se pretpostavljalo da su naše bebe kupovane.

"U to vrijeme, u zakonu o usvojenju nije bilo nikave stavke o stranim državljanima", priseća se Danica Petrović, penzionisana socijalna radnica iz Niša. 

Strani državljani su 1967. godine usvojili na teritoriji SR Srbije desetoro naše djece. Iduće godine već je zabilježeno 13 takvih slučajeva, a 1969. - 24. Narednih godina je taj broj rastao. 

Početkom sedamdesetih, u Zenicu, Prištinu i Kulu stigla je "porudžbenica“ iz Danske i Švedske za čak 230 naše djece! Tada smo postali poznati izvoznici beba, za koji se svijet sve više interesovao. 

Stranci su, u međuvremenu, pronašli mnogo jednostavniji način da dođu do naše dece, a da i ne vide Jugoslaviju. Tada nije bila tajna da izvestan broj naših radnica zaposlenih van zemlje, rađao vanbračnu decu, a potom ih „poklanjao“ pojedincima ili organizacijama i agencijama za usvojenje. 

A u to vrijeme, na radu u inostranstvu bilo je samo iz Srbije oko 30.000 žena. Zvanično, za šest mjeseci 1972. godine u Zapadnom Berlinu, na području našeg konzulata u Štutgartu usvojeno je čak 1.300 mališana, vanbračno rođenih u SR Njemačkoj, gdje su njihove majke, naše državljanke, bile privremeno zaposlene. 

Radna grupa formirana povodom afere "slučaja nestalih beba", završila je rad i očekuje se da Ministarstvo zdravlja ubrzo pošalje odgovarajući predlog Vladi. 

Novosti su ranije pisale da to što Srbija nije postupila po presudi suda u Strazburu u slučaju nestanka beba može da bude velika prepreka na evropskom putu naše zemlje.

(vecernje novosti)