Njena majka Ana Lovisje radila je  u fabrici za proizvodnju džemova, a otac Karlo Alfred Gustafson je obavljao više fizičkih poslova među kojima su čišćenje ulica, raznošenje namirnica, rad u fabrikama.

Oni su bili toliko siromašni da su im, dok je Ana još bila u porodilištu, predlagali da djevojčicu daju na usvajanje. Oni su to kategorično odbili i tako je buduća velika filmska diva odrastala u nemaštini.Taj kompleks siromaštva, prema riječima Berija Parisa, autora biografije Grete Garbo, glumicu je progonio cio život. Živjela je u predgrađu Stokholma, u skromnom stanu bez tople vode. Odrastajući u bijedi, tiha i povučena, Garbo je maštala o tome da postane velika glumica, pa je još kao djevojčica počela da glumi u školskim predstavama.

Kada je njen otac umro 1919. godine od tuberkuloze, ona je morala da napusti školu i da počne da radi, kada je imala samo 14 godina. Prvo je radila kao pomoćnica u brijačnici, a kasnije u butiku na odjeljenju za prodaju šešira. Ubrzo je njeno lice osvanulo na stranicama prodajnih kataloga, a zatim i u reklamama. Sa 16 godina upisala je pozorišnu akademiju gdje su joj prognozirali uspješnu karijeru. Debitovala je u filmu "Legenda o Gesti Berlingu", a već njeno treće ostvarenje "Put i đavo" iz 1926. godine odveo ju je u glumačke visine i postala je toliko popularna da je njen prvi zvučni film "Ana Kristi"reklamiran pod sloganom "Garbo govori". To joj je donijelo prvu nominaciju za Oskara za najbolju glavnu glumicu i status međunarodne zvijezde.

Drugi poznati filmovi u kojima je igrala su Romansa, Grand hotel, Ana Karenjina, Dama s kamelijama i Ninočka. Međutim, poslije neuspjeha filma "Žena sa dva lica" ona se povukla sa filma. Na kraju filmske karijere imala je četiri nominacije za Oskara, a Američki filmski institut je uvrstio među pet najboljih glumica 20. vijeka. Filmovi "Ana Karenjina" i "Mata Hari" osigurali su joj kultni status, a 1954. godine dobila je Oskara za životno djelo, prenosi Stil.

Što se tiče njenog ljubavnog života veći dio života pratile su je glasine da podjednako voli muškarce i žene. Nikada se nije udavala, ali je imala veze sa glumcem Džonom Gilbertom, koga je ostavila pred oltarom 1926. godine, fotografom Sesilom Bitonom i biznismenom Džordžom Šleom. Garbo je imala lezbejske afere sa glumicom Luiz Broks, književnicom Mercedes de Akosta, čuvenom Marlen Ditrih i drugima. Nakon povlačenja sa filmskog platna i odbijanjem da se pojavljuje u javnosti doprinijela je stvaranju svojevrsnog mita o sebi. Umrla je u Njujorku 15. aprila 1990. godine.

Garbo je od javnosti skrivala i podatke o svojoj imovini. Koliki je stvarni iznos saznalo se tek poslije otvaranja testamenta 1990. godine, kada je svu svoju imovinu ostavila nećaki. Ostavština je iznosila 55 miliona američkih dolara, što u dionicama, što u nekretninama, ali i u novcu. Povodom sto godina od njenog rođenja u septembru 2005. godine, Švedska je štampala seriju poštanskih markica s njenim likom.