Sada, pola vijeka kasnije, ovaj holandski profesor želi da pronađe svoju Nadu. Sa tom željom javio se u holandsku emisiju "Uspomene" TV stanice Kro, koja spaja stare ljubavi i izgubljene prijatelje, piše Slobodna Dalmacija.

Martin je ispričao da je 1964. kampovao na hrvatskom primorju gdje je upoznao Nadu. Nažalost, Holanđanin se više i ne sjeća u kom je mjestu bio, ali se sjeća da je Nada na moru bila s bakom.

Jedne večeri je skupio hrabrosti, sjeo pored nje i počeli su da razgovaraju.

"Kad su nam se pogledi sreli, nisam mogao da odvojim oči sa nje... Toliko me je očarala, a vidio sam da i ona mene netremice gleda. Sjećam se da sam pomislio: 'Bože, kako je lijepa, tako graciozna i tako lijepe plave kose'", prisjeća se on.

Zajedno su proveli to i sljedeće ljeto, a ostatak godine su se dopisivali. Tada su došli na ideju da Martin dođe kod Nade u Sloveniju i počne da radi u hotelu njenih roditelja.

Međutim, njegov otac se nije složio s tim. Uplašio se da će mu sin otići u nepoznatu zemlju i tamo ostati zauvijek, zbog čega mu je uzeo i sakrio pasoš, pa Martin nije ni mogao da otputuje. Otac je za njega planirao drugačiju budućnost - da odsluži vojsku, završi fakultet i zaposli se u svojoj zemlji.

Poslije neispunjenih obećanja kao da se sve srušilo, pisma su stizala sve rjeđe, a kontakt s Nadom se gubio. Kako je sve prestalo, prisjeća se Martin, ne znam ni sam.

U ljutini i želji da je zaboravi uništio je sva pisma, fotografije i njenu adresu ali sada, pola vijeka kasnije, Martin bi mnogo želio da je vidi i popriča s njom o zajedničkoj mladosti.

Koliko se sjeća, Nada je živjela u Ljubljani, u Lingartovoj ulici, i sanjala je da jednog dana postane doktorka.

Martin je, kaže, proveo lijep život - ima dvoje djece i dvoje unučadi, a supruga mu je preminula u 50. godini.

A Nadu, kaže, nikada nije zaboravio.