Član ljekarskog konzilijuma koji je posjetio lidera SRS u Hagu je na konferenciji za novinare rekao da nema odobrenje Šešelja da o njegovom zdravstvenom stanju javno govori, ali da to radi zbog medicine, njegovog zdravlja i porodice.

"Neka i o meni napiše knjigu u kojoj će me nazvati izdajnikom", rekao je Bojić, koji je bio i ministar zdravlja u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića 1990-ih godina. 

On je podsjetio da je Šešelju prethodno dijagnostikovan i rak debelog crijeva, ali da nije bilo adekvatnog medicinskog tretmana. 

"Šešelj je trebalo da primi 12 doza hemoterapije, a primio je samo jednu. Dalju terapiju Šešelj je odbio zbog toga što je iz bolnice bio prebačen u ‘bunker’, prostoriju bez prozora. Kao obrazloženje rečeno mu je da bi njegove izlučevine zbog terapije mogle da budu toksične i štetne i po ostale zatvorenike i medicinsko osoblje, pa je zato izolovan", rekao je Bojić. 

Bojić je predložio i kao jedino rješenje iznio da se Šešelj liječi u Srbiji, ali je i ukazao da se to ne može očekivati dok njemu ne bude ukinut pritvor. 

"Medicina i život treba da budu iznad prava", poručio je Bojić i dodao da je prošlo 12 mjeseci od trenutka kada je Šešelj ukazao na prve simptome do trenutka kada su obavljena prva snimanja debelog crijeva. 

Bojić je rekao da kao ozbiljan čovjek ne želi da licitira s tim koliko će Šešelj živjeti, ali je dodao da “Šešelju nema života ako se ne liječi”. 

Bojić je rekao da se javnosti obraća da bi se izbjegli senzacionalistički navodi u medijima, a da će zvaničan i detaljan izvještaj naknadno biti sačinjen. 

On je istako da ljekarski konzilijum nije naišao na ljubaznost u Haškom tribunalu i da je bilo teško doći do potrebne dokumentacije, ali je istakao dobru saradnju sa šefom Nacionalnog savjeta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasimom Ljajićem i srpskom ambasadom u Holandiji.

(B92)