Prema službeno nepotvrđenim informacijama koje je Poslovni dnevnik prikupio iz više izvora u krugu ponuđača, do isteka roka tendera u ponedjeljak u 12:00 sati u hrvatsku Agenciju za ugljikovodike pristigle su ponude Ine, talijanskog Enija, austrijskog OMV-a, američkog Marathon Oil-a, te MedOil-a, podružnice nezavisne škotske naftne kompanije Cairn Energy. Službena potvrda ovih informacija juče se nije moglo dobiti od nadležnih hrvatskih institucija, a nije bilo moguće niti s prihvatljivim stepenom sigurnosti utvrditi identitet šestog ponuđača, navodno neevropske kompanije. Ipak, ako su ove informacije istinite, može se zaključiti kako je novi ciklus istraživanja ugljikovodika u Jadranu počeo s uspjehom.

Sve od navedenih kompanija kompanije su koje imaju znatna iskustva i reference u razvoju offshore projekata, već su razvijale projekte na području Mediterana i poznaju lokalnu geologiju, raspolažu dovoljnim finansijskim potencijalom za tako kapitalno intenzivne investicije, te, na koncu, imaju i dobar rejting po pitanju poštivanja ekoloških standarda i normi.

Bitan trend, pritom, jeste i da svih pet ponuđača dolazi iz razvijenih država zapadnog svijeta, te da – osim možda šestog neidentifikovanog  ponuđača – trnder nije izazvao interes ruskih, bliskoistočnih ili azijskih kompanija. Ta činjenica vjerovatno je posljedica trenutnih geopolitičkih napetosti koje vladaju u regiji.

Najveći igrač među ponuđačima svakako je talijanski Eni, multinacionalni “div” koji s godišnjim prihodima od oko 130 milijardi eura spada među 20 najvećih naftnih kompanija na svijetu. Pritom treba naglasiti kako je Eni posljednjih godina možda i najuspješnija svjetska kompanija u sektoru istraživanja i razvoja. Samo u zadnjih pet godina, od 2008. do 2013. Eni je proglasio komercijalna otkrića rezervi od 9,5 milijardi barela ekvivalenta nafte, što je dva i pol puta više od proizvodnje koju je kompanija imala u istom razdoblju. Interes Talijana donekle je i očekivan s obzirom da u partnerstvu s Inom već 20-ak godina na sjevernom Jadranu proizvode plin te poznaju geologiju, biznis okruženje i imaju tradiciju poslovanja u Hrvatskoj. Što se hrvatske nacionalne naftne kompanije tiče, značajnom se može smatrati informacija kako se Ina na tendere javila samostalno, što je i službeno potvrđeno iz kompanije.

Kako kompanija već nekoliko godina intenzivno smanjuje nivo zaduženja te jača novčanu poziciju pripremajući se za novi investicioni  ciklus, samostalni izlazak na Jadran može se smatrati znakom da je upravo te projekte Ina ocijenila kao prioritet u sektoru istraživanja i razvoja. Iz perspektive nacionalne ekonomije, ali i očuvanja velikog kompleksa znanja i vještina u Ininom Naftaplinu, to je neosporno dobra vijest.

Angažman ovakvih kompanija može se smatrati prilično jakom garancijom kako će proces istraživanja 15 od 29 istražnih blokova biti kvalitetno proveden. Sudbina ostalih 14 blokova i drugog kruga natječaja za koncesije uvelike će ovisiti o konačnim rezultatim prvog kruga i eventualnim otkrićima. Hoće li ih biti u ovom trenutku nitko ne može sa sigurnošću tvrditi, no proces koji se u domaćim naftnim krugovima čekao duže od 20 godina neosporno je započeo.

(bankar.me)