Prema riječima predsjednika udruženja Vladimira Čičarevića, još su u fazi prikupljanja dokumentacije i nadaju se da će za dvije nedjelje biti spremni za uzimanje DNK uzorka.

Ako uspiju, i ako se poklope DNK majke i deteta, biće to 43. deijte za koje imaju potvrdu da je preprodato na rođenju, pišu Novosti.

Udruženje vodi paralelnu istragu, i za posljednjih godinu i po uspjeli su, tvrde, da uđu u trag na desetine mališana. Većina je, objašnjava Čičarević, nađena u Srbiji - neki su već zreli ljudi, dok su drugi još maloljetni - ali su ih tragovi odveli i do nekih evropskih država, pa i Kanade.

“U Požarevcu smo sa roditeljima koji tragaju za djevojčicom obišli opštinu, matičnu službu, porodilište, neonatologiju... Postoji osnovana sumnja da su određena lica protivpravno usvojila to dijete", kaže za Novosti Čičarević, i objašnjava kako izgledaju njihove istrage. Do djece uglavnom dolaze preko medicinske i druge dokumentacije, prateći trag od protokola porodilje, pa nadalje...”

“Dijete ne može da izađe iz bolnice ako se papiri "ne operu“ preko treće žene. Poredimo spiskove ko je sve tog dana, kad je beba navodno umrla, napustio porodilište. Polako sužavamo spisak “osumnjičenih“ i na kraju se uvijek ispostavi da jedna od žena nema dokumentaciju da je vodila trudnoću. Nema dokumentacije da je bila trudna, a iz porodilišta izađe sa bebom”, tvrdi predsednik Udruženja, prenosi B92.

Poseban problem su navodni pristanci majki da im dijete bude usvojeno. Tvrde da je velikom broju porodilja davan “formidal“ radi omamljivanja. Njegove nuspojave kada se uzima terapijski mogu da budu apatija, depresija, nezainteresovanost, porodilja će potpisati bilo šta što joj poturite, a da se poslije ničeg ne sjeća. Njoj će reći da joj je beba preminula, a, ako je ipak jednog dana potraži, tu je papir da je se, navodno, dobrovoljno odrekla.

U uputstvu za “formidal“ piše da se koristi za kratkotrajno liječenje nesanice, ali može da se primjenjuje i prije operacije da bi pacijent postao pospan, dremljiv, oslobodio se uznemirenosti. Po prestanku uzimanja mogu da se pojave glavobolja, ekstremna anksioznost, napetost, nemir, konfuzija i razdražljivost.

Inače, Udruženje je do podataka dolazilo i preko insajdera u centrima za socijalni rad. Sumnjivo je uvek kada usvojitelj preskoči 20 mjesta na listi čekanja i naprasno dođe do bebe. Većinu djece pronašli su preko matičnog broja i DNK analize.

“Sve papire prvo dobro provjerimo, a onda naši ljudi ili detektivi iz privatne agencije sprovedu istragu na terenu. Kad uđu u trag osobi za koju se sumnja da je ukradena kao beba, traži se bilo kakav DNK materijal: žvaka, opušak, bilo šta. DNK uzorak majke i djeteta šaljemo u laboratorije u Beču ili Švajcarskoj. Samo se jedan uzorak nije poklopio, dok 42 jesu. Ostali su u fazi provjere”, objašnjava Čičarević.

DNK analizu, koja košta između 300 i 400 eura, finansiraju roditelji. Većina onih čija su pronađena djeca maloletna ipak nije stupila u kontakt sa mališanima. To je za dijete prevelik šok, koji može da stvori neizliječive traume. Roditelji to ne žele. Neće da mu upropaste djetinjstvo i budućnost, nego čekaju da dijete sazri, pokušavaju izokola da uspostave kontakt... Ipak, bilo je i nekoliko direktnih sučeljavanja:

“Prisustvovao sam pri desetak takvih susreta i bilo je veoma potresno, nabijeno energijom, pomiješane tuga i radost. Ali nijedno dete nije prešlo da živi sa biološkim ocem i majkom. Većina nije željela da poveruje da je oteta i usvojena”.

Bilo je i pravih drama, usvojitelja koji su repetirali pištolje na članove udruženja i biološke roditelje, zatim, jedna tuča u matičnoj službi, jedna tuča roditelja i usvojitelja... Usvojitelji su čak paru koji je pronašao svoju ukradenu bebu pretukli drugo dijete za opomenu!

Sumnja se da je u posljednje četiri decenije u Srbiji nestalo oko 10.000 novorođenčadi. Udruženje roditelja nestalih beba podnijelo je oko 3.000 krivičnih prijava, ali, kažu, tužilaštvo nije pokrenulo nijedan postupak, ni dalo nalog za DNK analizu. Oni ne vjeruju da će se bilo šta promeniti ni poslije 9. decembra, kada Srbiji ističe i produženi rok po presudi Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, da omogući roditeljima da saznaju istinu i oštećene obešteti.

(B92)