Hrvatski premijer Zoran Milanović najavio je da će biti u Koloni sjećanja jer, smatra da je hodanje u toj koloni njen smisao, a ne protokol. Upitan da li je spreman, ako ponovo bude blokade, da ide do groblja i na samom začelju, kada Kolona već prođe, odgovorio je da o tome uopšte nije razmišljao.

"Biće kako bude", poručio je hrvatski premijer koji je, tvrdi da je spreman na sve pa čak i da mu zvižde i ružno skandiraju, prenosi Tanjug. 

U Zagrebu, međutim, još nije poznat scenario vukovarske ceremonije ni hoće li zvanična kolona krenuti iz kruga tamošnje bolnice ili sa neke druge lokacije. U vladi bi željeli da izbjegnu ružne prošlogodišnje scene kada su branitelji spriječili mimohod državnog vrha i diplomatskih predstavnika.

Dok državni vrh u tajnosti sprema protokol za Vukovar, sve više branitelja krivce za tu žalosnu činjenicu pronalaze u radikalizmu Štaba za obranu hrvatskog Vukovara i njegovog predsjednika Tomislava Josića, piše hrvatski Jutarnji list.

Od Josićeve izjave kojom je pozvao branitelje da na mimohod ne kreću iz vukovarske bolnice, jer će tamo biti državni vrh, vrlo brzo su se ogradili Koordinacija udruženja proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara koju vodi Zdravko Komšić, čelnica vukovarskog HDŠB-a Slavica Jelinić, Igor Gavrić iz HSP AS. Činjenica je, međutim, dodaje list, da je Tomislav Josić na čelu braniteljskog savjeta koje je imenovao vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, a kao prvi čovek grada, on je u formalnom smislu, organizator obilježavanja Dana sjećanja.

Posljednje ankete koje pokazuju rast popularnosti SDP-a i pad rejtinga HDZ-a moguće je dovesti u vezu sa percepcijom značajnog dijela javnosti da su potezi Štaba za obranu hrvatskog Vukovara, vezani uz odnos prema Koloni sećanja, ali i prema protestu branitelja, inspirisani i podržani u vrhu HDZ-a.

Podjela među braniteljima i svrstavanje uz samo jednu stranu braniteljske populacije ni u kom slučaju ne odgovara HDZ-u, pa gradonačelnik Penava balansira između Štaba i intersa stranke kojoj pripada, piše Jutarnji.

Podsjetimo, bitka za Vukovar je trajala 87 dana, a završila se porazom lokalnog Zbora narodne garde, velikim razaranjem grada i velikim brojem mrtvih i izbjeglih. Bitka je bila značajan simbolički gubitak za Hrvatsku, koja nije povratila kontrolu nad gradom do 1998.

Vukovar je važan regionalni centar na granici Hrvatske i Srbije, koji se nalazi na desnoj obali Dunava. On je važna luka i centar prije rata etnički izmješane oblasti. Dok je na izborima 1990. u Hrvatskoj pobedio HDZ sa nacionalističkom retorikom, dotle je u Vukovaru pobijedila stranka reformisanih komunista. U julu 1990. godine, skupština opštine Vukovar, u kome su većina bili Srbi i projugoslovenski orijentisani Hrvati, odbilo je da prihvati novi ustav Hrvatske kojim su Srbi izgubili status konstitutivnog naroda i postali nacionalna manjina. Hrvatska vlada je zbog toga naoružavala paravojne snage tobože kao rezervnu policiju, da bi osigurala prevlast na terenu. Vukovar je danas porpište protivljenja hrvatskih branitelja uvođenju dvojezičnosti u tom gradu.