Koordinatorka u Savjetovalištu protiv nasilja u porodici Vesna Stanojević rekla je da je broj žena ubijenih u porodičnom nasilju značajno smanjen u odnosu na prošlu godinu, kada je pod istim okolnostima stradalo čak 46 žena.

Stanojević ističe da do smrtnih ishoda nije moralo da dođe da se reagovalo na pravi način, odnosno da su te žene blagovremeno tražile pomoć na adekvatan način i na pravom mjestu.

Ocjenjujući da su cifre o stradalim ženama u porodičnim svađama velike, Stefanović je uoči 25. novembra - Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, istakla da to govori koliko je nasilje u Srbiji rasprostranjeno.

"To govori i o tome koliko imamo problema sa nasiljem u porodici, a da pri tome ne pridajemo mnogo značaja toj temi koja je u stvari veliki društveni problem. U ovoj godini, do 21. novembra, od savjetovališta je neku vrstu pomoći zatražilo 2.712 žena. Međutim, neuporedivo je veći broj žena koje trpe nasilje, odnosno da je mali procenat onih koji se javljaju. Uglavnom imamo podatke koji se odnose na Beograd jer nam se u većini slučajeva, ne uvijek, obraćaju žene iz glavnog grada. Ali Beograd nije Srbija'', kazala je Stanojević i dodala da je to tek mali procenat od broja žena koje širom Srbije trpe nasilje.

Stanojević je upozorila da je mnogo situacija kada žene ne prijavljuju nasilje jer ne vjeruju da iko može da im pomogne.

Kako kaže, mnoge žene vjeruju da je to njihova sudbina i da im nema pomoći.

"Mnoge su i pokušale da izađu iz te priče, ali nijesu naišle ni na podršku, ni na pomoć, pa su se vratile nasilniku i preživljavaju to kako znaju i umiju", smatra ona. 

Na pitanje da li postoji svijest kod žena da ne treba da ćute i trpe, Stanojević kaže da ona ipak nije onolika kolika bi trebalo da bude.

"Žene znaju da ne treba da trpjeti nasilje, ali da ne znaju šta da urade da bi se ono prekinulo, da bi iz toga izašle i nastavile da žive samostalno. Žene se plaše reakcije sredine i okoline, a plaše se i da promijene bilo šta jer nemaju materijalna sredstva'', navela je Stanojević dodajući da većina žena koja se obrati za pomoć ne radi, a da bi se neko osamostalio i nastavio da živi mora da ima sredstva kojim će obezbijediti sebi i djeci normalan život.

Stanojević je rekla i da žene često nemaju podršku čak ni u svojoj porodici, jer kada zatraže pomoć od oca, majke, brata ne nailaze na pomoći i onda odustaju, vraćaju se i trpe nasilje.

"Nama se čak i žene posle korišćenja sigurnih kuća vraćaju nasilniku. Prošle godine se 23 odsto žena vratilo nasilnicima posle korišćenja sigurne kuće'', rekla je Stanojević i upozorila da se nikada nije dogodilo da je za te žene počeo bolji i normalniji život, da se nasilnik promijenio.

Prema njenim riječima, u posljednje vreme više mladih žena koje se odlučuju da napuste nasilnika, za razliku od ranijih godina kada su to čine uglavnom žene srednjih godina istarije, ali tek nakon dugo godina trpljenja nasilja.