“Naša uloga nije da kaznimo. Kazna je vrijeme provedeno u zatvoru: zatvorenicama je uskraćena sloboda.” kaže Nils Oberg, koji je lice odgovorno za švedski zatvorski sistem i uslovno puštanje na slobodu. 

Pedesetčetvorogodišnji Oberg ovih dana učestvuje u Londonu na tradicionalnom Longford panelu o kaznenim reformama. On će objasniti kako Švedska, za razliku od Velike Britanije, zatvara kaznene ustanove zbog smanjenog broja osuđenika. 

Od 2004, broj švedskih zatvorenika je opao sa 5.722 na 4.500 (od ukupne švedske populacije koja broji 9.5 miliona ljudi), dok je u poslednje 4 godine čak 56 zatvora prestalo sa radom. Sa druge strane, samo Engleska i Vels imaju 85.000 zatvorenika na ukupno 57 miliona stanovnika. 

Sa prosekom krivičnih djela koji je duplo manji britanskog proseka ali i evropskog, postavlja se pitanje da li su te brojke rezultat efektivnih mjera švedske politike ili je ključ u rehabilitaciji zatvorenika? 

“Mi se nadamo da je i jedno i drugo dio objašnjenja i mislim da radimo pravu stvar. Ali to će biti jako teško da se dokaže na naučnoj osnovi. Ono što je činjenica to je da konstantno ulažemo veliki trud”. kaže Oberg. 

U Švedskoj je prošle godine sprovedena kontrola svih zatvorenika u cilju otkrivanja najčešćih razloga koji utiču na kriminalno ponašanje koje ih je dovelo u zatvor. 

”U tom istraživanju nije bilo nikakvih iznenađenja, već nam je samo potvrđeno ono što smo znali od ranije, a to je da ne postoji samo jedan problem sa kojim se zatvorenici nose, već ih je mnogo više - često četiri, pet, šest. To su najčešće alkohol, droga kao i psihički problemi. Ti problemi se nisu pojavili preko noći.Većina zatvorenika je osuđena na relativno kratke kazne. Pošto nemamo mnogo vremena za velike promjene, moramo da počnemo sa njima već od prvog dana. Naša strategija je da pokušamo da se bavimo svim problemima koji muče zatvorenike, ne samo sa jednim.”. 

Za razliku od Engleske i Velsa gdje su svi oni koji su osuđeni od 2004 okarakterisani kao prestupnici, u Švedskoj postoji veliki broj onih koji se vode kao osobe sa potrebama, osobe kojima treba pomoć ili neka vrsta asistencije. Pored kaznenih mjera, razlika između Velike Britanije i Švedske ogleda se i u ulozi političara. 

Britansko ministarstvo pravde je nedavno uvelo mjere po kojima se zatvorenici za loše ponašanje dodatno kažnjavaju, umjesto što se rehabilituju. Pod tim se podrazumijeva obavezno nošenje zatvorskih uniformi, zabranjuje im se čitanje knjiga, a u ustanovama gdje se nalaze mlađi prestupnici, svjetla se gase već u 10:30h. 

“Političar koji bi tako nešto pokušao u Švedskoj, momentalno bi dobio otkaz. To bi bilo kršenje ustava. Po našem zakonu, političari ne mogu da se miješaju u administrativne procese. U realnosti, oni mogu meni i mojim kolegama da kažu šta očekuju, a na nama je da se trudimo da postignemo te ciljeve. U svakom slučaju, nijedan političar se ne može umiješati u naš način rada. Vlada početkom godine postavi ciljeve, i nakon toga je sav posao i odgovornost na nama.” kaže Oberg. 

I pored dobrih rezultata, švedska javnost je nezadovoljna, kako kažu velikim brojem kriminalaca. Povodom toga, Oberg kaže: “Bez obzira na mišljenje javnosti, koje varira iz dana u dan, mi uvijek moramo da imamo dugoročne planove. Ne možeš probati jednu stvar danas i sjutra je promijeniti – to bi bilo potpuno beskorisno. Uvijek razmišljamo dugoročno i mislim da je te jedan od razloga zaštop imamo ovako dobre rezultate.” 

(B92, Gardijan)