Jednog dana posmatrajuću svog učitelja mladi učenik ga upita:

- Tako si smiren, mudar, uvijek dobro raspoložen, nikada se ne ljutiš… Otkrij mi tajnu i pomozi mi da i ja postanem takav.

Učitelj je prihvatio i zamolio učenika da donese krompir i jedan običan džak.

- Kada se na nekoga naljutiš i sakriješ svoju uvrijeđenost – reče učitelj – uzmi jedan krompir pa sa jedne njegove strane napiši svoje ime, a sa druge ime čovjeka sa kojim si se zamjerio, a onda stavi krompir u džak.

- I to je sve? – upita učenik iznenađeno.

- Ne, – odgovori učitelj – potrebno je da uvijek sa sobom nosiš taj džak, i svaki put kada se se osjetiš uvređeno da u njega staviš krompir.

Učenik je pristao. Prošlo je neko vrijeme. Džak se punio krompirima i postajao poprilično težak. Bilo je vrlo nezgodno stalno ga nositi sa sobom. Uz to krompiri koji su prvi stavljeni u džak počeli su da se kvare. Neki su proklijali, a neki istrulili i širili neprijatan miris. Učenik je došao kod učitelja i rekao:

- Nemoguće je ovo nositi sa sobom. Prvo, džak je suviše težak, a drugo, krompir se pokvario. Predloži nešto drugo.

Ali učitelj je odgovorio:

- To isto dešava se i u tvojoj duši. Kada se na nekoga naljutiš ili se uvrijediš, tvom „duševnom džaku“ se dodaje još jedan težak „krompir“ iako ti to odmah ne primjećuješ. Zatim džak postaje sve veći i teži. Postupci se pretvaraju u navike, navike u karakter koji rađa poroke i osobine koje zaudaraju popup ustajalog krompira. I na taj tovar lako bi zaboravili da nije suviše težak da ga stalno nosimo sa sobom. Dao sam ti mogućnost da posmatraš cio taj proces sa strane. Svaki put kada odlučiš da se uvrijediš ili da nekome naneseš uvrijedu razmisli da li ti je taj „krompir“ potreban.

(BalkanPress.com)