„Tek u 47. godini sam upoznala sadašnjeg muža i poželjeli smo da dobijemo bebu. Ljekari su nas posavjetovali da odmah krenemo sa planiranjem postupka vantjelesne oplodnje, što smo i uradili u privatnoj klinici u Beogradu. Nije bilo uspješno. Kvalitet jajnih ćelija opada sa godinama, kao i njihov broj, zato mi je ljekarka u domu zdravlja savjetovala da idem odmah u inostranstvo, u Prag, gdje se radi postupak sa donorskim ćelijama, na šta sam pristala. Dva puta su mi radili oplodnju i uspjela sam da ostanem u drugom stanju, ali se trudnoća nije održala. Iako sada imam 50 godina, još nijesam odustala od ideje da na ovaj način dobijem bebu. Jedini problem je novac, jer smo intervenciju sa pripremom i ćelijama plaćali oko pet hiljada eura. Dodatno se plaća i prevoz i smještaj.” 

Ovim riječima opisuje svoju borbu za dobijanje potomstva T. V. iz Beograda. Ona je samo jedna od više hiljada žena koja je, zbog prebukiranosti u našim klinikama i ograničavajućih zakonskih procedura odlučila da sreću okuša u inostranstvu.

Prije dvadesetak godina prvorotka poslije 40. godine, ističe ginekolog dr Mima Fazlagić, bila je prava rijetkost, a često se dešavalo da takva pacijentkinja provede svih devet mjeseci u bolnici i da se u startu vodi kao „visoko rizična”. „Potpuno se i promenio stav prema takvim trudnoćama. Više se rizik ne definiše samo godinama trudnice. Ipak činjenica je da su trudnoće poslije 40 praćene nekim povišenim rizicima. Danas za nas izazov predstavljaju trudnoće koje se dešavaju blizu 50. godine”, pojasnila je dr Fazlagić.

Mnoge žene nemaju odgovarajuće jajne ćelije, a muževi sprermatozoide, pa je nekad jedino rješenje da se potraži donor, što kod nas nije dozvoljeno. U Srbiji ne postoji banka jajnih ćelija i spermatozoida, a žene koje ispunjavaju uslove da budu uključene u program vantjelesne oplodnje o trošku države moraju da imaju do 40 godina. Međutim, u gotovo svim klinikama su velike gužve, pa se čeka i šest mjeseci kako bi se uradila intervencija kod para kojima je ovo jedina šansa za dobijanje nasljednika. 

Koliko je parova prošlo kroz besplatne pokušaje dobijanja deteta vještačkim putem, kako problem prebukiranosti kapaciteta može da se prevaziđe i da li nadležni možda razmišljaju o tome da se uključi više privatnih klinika u Srbiji kako bi svi parovi u dogledno vrijeme stigli na red, u Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje objašnjavaju da je od decembra 2012. do decembra 2013. godine, na ovu proceduru upućeno 1.798 osiguranika. 

– Kako postojeći kapaciteti zdravstvenih ustanova iz Plana mreže nijesu dovoljni da bi se zadovoljile prepoznate potrebe svih osiguranih lica, RFZO je u više navrata sklapao ugovore za pružanje pomenutih usluga sa privatnim zdravstvenim ustanovama (za oko 445 osiguranih osoba), a to će i ponovo činiti ukoliko se ponovo ukaže potreba – pojašnjavaju u RFZO. 

Procenat uspješnosti samog postupka u Srbiji ne odstupa od onog u drugim zemljama evropskog regiona, tvrde u ovoj instituciji, jer se bilježi 38,4 odsto trudnoća završenih porođajem sa živorođenim djetetom. S druge strane, stručnjaci iz inostranstva objašnjavaju da su brojni razlozi zašto se parovi sve više njima obraćaju za pomoć. 

Kako objašnjava Marija Ćulibrk, iz Klinike za vantjelesnu oplodnju iz Češke, uspješnost postupka je samo jedan od razloga zašto naši ljudi dolaze u Prag. 

– Među ostalim razlozima navela bih pravna ograničenja koja postoje u Srbiji i koja ne dozvoljavaju, odnosno ne legalizuju određene vrste procedura, na primjer, donaciju jajnih ćelija. Takođe, procedura u Srbiji je vrlo spora – smatra Ćulibrk. 

I Nataša Strinić, iz grčke klinike „Embriolab”, naglašava da sve više parova dolazi u Grčku na vantjelesnu oplodnju iz razloga što su laboratorije savremenije. 

– Sve metode koje primenjujemo omogućavaju da se oplodi što veći broj jajnih ćelija i da se na taj način dobije što više kvalitetnih embriona. Na taj način paru se povećavaju šanse za uspjeh iz prvog puta. Stopa uspješnosti na našoj klinici je 55 odsto za žene do 35 godina, a za starije od tog doba 45 odsto. U Grčkoj je zakonom dozvoljena vantjelesna oplodnja sa doniranim jajnim ćelijama i spermatozoidima. Dozvoljeno je raditi postupak parovima koji nijesu vjenčani, kao i ženama bez partnera. Zakonska granica za žene je do 51. godine – kaže naša sagovornica, prenosi B92.