"To su nepsihotični adolescenti koji zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance. U takvom stanju su jako agresivni a poslije nekoliko dana, nakon detoksikacije, postaju normalna djeca", rekla je Tanjugu načelnica Odeljenja za starije adolescente dr Radmila Ristić Dimitrijević.

Ona je, nakon okruglog stola "Socijalni radnici- teškoće i izazovi u neposrednom radu sa psihički oboljelim osobama", naglasila da su česti razlozi zbog koga mladi od 14 do 18 godina završe u Lazi i problemi i zlostavljanja u porodici.

Među povratnicima- onima koji se po nekoliko puta vraćaju na bolničko liječenje najčešće su djeca koja su u ustanovama socijalne zaštite i koja nemaju roditeljsko staranje.

Direktorka Klinike za psihijatrijske bolesti "Laza Lazarević" Slavica Đukić Dejanović naglasila je da kada se napravi analiza pacijenata koji se liječe u toj ustanovi 70 odsto njih je nekoliko puta liječeno u "Lazi".

"Ti pacijenti se stalno instititucionalizuju jer, na žalost, nemaju gdje da se vrate", rekla je Đukić Dejanović i dodala da je deinstitucionalizacija neminovnost i most gdje se sreću socijalni i zdravstveni radnici.

Psihijatrijski bolesnici, kako kaže, na početku bolesti obično imaju podršku porodice, prijatelja, a  kako vrijeme prolazi sve je manje onih koji su uz njih.

Direktorka "Laze" je ukazala da komunikacija od bolnice ka zajednici, zahtjeva mnoge aktivnosti i bolju saradnju zdravstvenih i socijalnih radnika kako bi najveću korist imali pacijenti.

U Klinici Laza Lazarević, samo u urgentnoj psihijatrijskoj službi, godišnje se zbrine oko 10.000 bolesnika, a na bolničkom liječenje od tog broja zadrži se oko 3.500 bolesnika.

Timove koji se brinu o pacijentima osim ljekara i sestara čine i psiholozi, socijalni radnici, defektolozi.

Socijalni radnici iz svih centara socijalne zaštite u Srbiji ukazali su da treba raditi više na uspostavljanju bolje saradnje socijalnih i zdravstvenih radnika i da se dešava da imaju pacijenta koji pokušao da izvrši samoubistvo, a da nijedna psihijatrijska ustanova neće da ga zadrži na bolničkom liječenju.

Poteškoća  predstavlja i to, kako su naveli, što se dešava da nakon bolničkog liječenja ne znaju šta sa pacijentom, odnosno da nemaju gdje da ga smjeste a pacijent mora da napusti bolnicu.