Centralna svečanost obilježavanja Bogojavljenja i tradicionalno plivanje za Časni krst održaće se na Adi Ciganliji, a prazničnu liturgiju u Hramu Svetog Đorđa na Banovom Brdu služiće patrijarh srpski Irinej koji će prvom ko stigne do cilja uručiti Bogojavljenski krst od leda, koji je sačinjen od prošlogodišnje Svete vodice, prensi Tanjug.

Vesna Marjanović iz Etnografskog muzeja objašnjava da se Bogojavljanjem završava ciklus Bozićnih običaja, a da važnu ulogu ima voda.

Kaže da je narod posebno period od Božića do Bogojavljenja smatrao teškim i opasnim vremenom, pogotovo noću, tako da su razni običaji, mali rituali obavljani kako bi se porodice zaštitile od zlih sila i demona.

Prema njenim riječima, pored crkvenih rituala, porodice i dalje u nekim selima upražnavaju određene običaje.

Kao primjer daje najnovija etnolaška istraživanja u Šumadiji gdje, kako kaže, iz narativa možemo da saznamo šta je bilo vazno u prošlosti i šta se sačuvalo do 21 veka.
"Svi ističu ritualno umivanje na Bogojavljanje sa bogojavljenskom ili izvorskom vodom. Navodi se i umivanje preko sjekire ili ulazak u kuću kroz tri koraka, ali mora da se pređe sjekira kako bi se preseklo zlo i ušlo u novo, "kršteno", vrijeme koje je podobno za život", rekla je Tanjugu Marjanović.

Kada je riječ o Crkvi, ona kaže da je običaj da se taj dan blagoslovi voda koja je posvećena krštenju Isusa. Narod odlazi u Crkvu i uzima vodu za koju se i dan danas vjeruje da ne može da se zamrzne, da je ljekovita i da liječi mnoge bolesti.
"Pogotovo u selima ta voda se čuva za kupanje tek rođene djece", istakla je Marjanović i dodaje da je voda ostala u narodu jako bitna.

Kada je riječ o plivanju za Časni krst, ona navodi da je prema etnografskoj literaturi, bar kada se govori o podunavskim mjestima, to bio običaj u Zemunu između dva rata.
"Ritual je zamro i ponovo počeo da se obnavlja negdje devedesetih godina", rekla je Marjanović dodajući da su plivanje za Časni krst počele da uvode i druge sredine gdje ima rijeka te da je to jedna vrsta novog običaja vezano za Bogijavljenje.

Kaže da je običaj koji se često pominje u narodu i povorke djece sa sveštenikom koje pjevaju prigodne pjesme odlazeći od vrata do vrata i blagosiljajući domaćinstva.

Prema njenim riječima, takvi običaji koji su sačuvani u kulturi sjećanja najstarijih, zadržali su se u nekim sredinama - Sremu i Bačkoj.
Inače postoji vjerovanje da se na taj dan, u ponoć, otvaraju nebesa i da se tada svaka želja može ispuniti.