Naučnici su nedavno analizirali snimke i kažu da je formacija koja se prostire na više od 1.000 kilometara veća nego ikada i pretpostavljaju da je možda riječ o velikom oblaku ili izuzetno blistavoj aurori. Njima, međutim, nije jasno kako je oblak mogao da nastane u tankom gornjem pojasu Marsove atmosfere, prenosi Blic.

Teleskopi astronoma amatera širom svijeta upereni su prema Crvenoj planeti. Prvi put su neobičan oblak ugledali u martu 2012. iznad Marsove južne hemisfere, a među onima koji su snimili fenomen bio je i Demijen Pič, koji kaže da je u prvih mah pomislio da nešto nije u redu sa teleskopom ili kamerom.

“Ali kada sam pregledao više slika, shvatio sam da je riječ o stvarnoj pojavi i prilično sam se iznenadio”, rekao je on.

Velika, svjetla izmaglica trajala je desetak dana, a mjesec dana kasnije se ponovo pojavila i trajala isto toliko dana. Od tada više nije viđena.

Međunarodni tim naučnika, koji pokušava da utvrdi porijeklo ove pojave, ima nekoliko mogućih objašnjenja.

Prema jednom, riječ je o oblaku ugljen-dioksida ili čestica vode.

"Sve što znamo o Marsovoj atmosferi je možda pogrešno"

“Znamo da ima oblaka na Marsu, ali sve do sada su bili vidljivi do udaljenosti od 100 kilometara”, objasnio je dr Garsija Munjoz iz Evropske svemirske agencije.

Oblak primijećen 2012. je, međutim, bio udaljenosti 200 kilometara, gdje ne bi trebalo da bude oblaka, jer je atmosfera suviše tanka. “Činjenica da je bila vidljiva 20 dana potpuno je iznenađujuća”, kaže on.

Prema drugom objašnjenju, riječ je o sjevernoj ili južnoj svjetlosti na Marsu.

Munjoz kaže da su u tom djelu Marsa i ranije zabilježene aurore, ali da je intenzitet ovoga puta mnogo veći nego kod bilo koje aurore na Marsu ili Zemlji.

“To bi značilo da je 1.000 puta jača od najjače aurore, a teško je prihvatiti mogućnost da Mars ima tako intenzivnu auroru”, kaže ovaj stručnjak.

“Ukoliko je bilo koja od ove dvije teorije tačna to bi značilo da su naša dosadašnja saznanja o Marsovoj gornjoj atmosferi pogrešna”, objasnio je Munjoz.