- Moji roditelji kažu da tako reagujem još od kad sam počela da jedem čvrstu hranu. Najgori mi je njegov miris. Ne znam kako neko može da jede nešto što smrdi kao povraćka – kaže ona.

Kako bi izbjegla nezgodne situacije prilikom odlaska na žurke i večere na kojima će potencijalno biti služen sir, ona ljudima govori da je alergična na njega.

U supermarketima zaobilazi dijelove u kojima je izložen sir kako slučajno ne bi ugledala „žuti, smrdljivi pakao“.

Ova analitičarka iz Bare u Švedskoj kaže da ne može da gleda ni druge ljude dok jedu sir, jer je to čini nervoznom.

- Jedan od mojih kolega sa posla donio je na posao pitu s parmezanom i stavio je u mikrotalasnu da se ugrije. Mirisu sira trebale su dvije sekunde da dođe do mog nosa i ja sam se potpuno uspaničila. Počela sam da plačem. U tim trenucima moje tijelo reaguje suzama i sve što želim jeste da pobjegnem što dalje od sira – priča Ana.

Njena fobija je uticala loše čak i na njenu prošlu vezu. Jedno vrijeme se viđala sa muškarcem koji joj se mnogo sviđao i sve bi bilo savršeno da je jednom kad je bila kod njega nije ponudio sirom.

- Ušao je u dnevnu sobu noseći tanjir pun sira. Uspaničila sam se, počela sam da plačem i pobjegla sam glavom bez obzira. Više se nismo vidjeli. Ali to me nije rastužilo – ionako ne bih mogla da se zabavljam ni sa kim ko misli da je sir lijep – objašnjava ona.

Ana nikad nije razmišljala o liječenju svoje fobije, jer ne smatra da joj to predstavlja veliki problem.

- To je rijetka fobija, a ljudima je veoma zabavna. Moja porodica i moji prijatelji znaju kako funkcionišem, pa je njima to postalo sasvim normalno – kaže Ana, a piše Ženablic.