Ima više različitih verzija zbog čega se poeni u "bijelom sportu" računaju sa 15, 30, 40. Iako je prema istorijskim zapisima tenis nastao u Francuskoj još u 14. vijeku, verzija koja je ipak najprihvaćenija za računanje poena datira iz 19. vijeka, prenosi 24sata.rs.

Nekada se kao semafor koristio sat. Svaki put kada bi igrač osvojio poen, kazaljka na satu bi se pomjerala za četvrt, pa bismo imali 0, 15, 30, 45, a 60 bi označavalo kraj gema.

Ali kako se tu onda umiješao broj 40? Pošto je važilo pravilo da se gem mora osvojiti sa dva poena razlike (zbog toga i postoji đus), morali su podijeliti kraj tog kruga na više djelova, pa su odlučili da treći osvojen poen ide samo do 40.

Naravno, kada se desi da oba takmičara osvoje po tri poena (40-40), to bi značilo da je za osvajanje gema nekome od njih bilo potrebno da dobiju dva uzastopna poena: prvo za 50-40, pa tek onda bi sledeći poen donosio 60-40 i to bi bio kraj gema.