
Dragi Pape...Svaki put kad spomenem ovo Pape, sjetim se svog oca kojeg sam izgubio davno! Meni davno jer se toga ne sjećam, ali mojoj majci i starijoj braći i svim ljudima koji su na ovom prostoru živjeli za vrijeme rata, to je itekako urezano u sjećanje i pamćenje, čak i 23 godine poslije.
Da budem iskren moj Pape, ja se ne volim toga sjećati, moguće je to zbog toga što sam bio u stomaku onda kad se nije imalo "šta staviti u stomak". Ne znam kako je tebi bilo kad si imao 14 godina, ali meni baš i nije bilo lijepo... Svaki dan sam gledao kako se nešto popravlja, kako se ruši ono što je srušeno pa pravi i ljepše nego što je bilo, ali samo vizualno. Ali znaš Sajo, volim ja igrati i fudbal!
Malo sam i trenirao, ali kako smo sve trojica braće to htjeli i voljeli majka nije mogla obezbjediti i tu mi je uvijek ostao i ostaće gorak ukus. Kad sam kao mali slušao priče od mog amidže o nekom Safetu Sušiću, legendi Sarajeva i njegovoj igri i uspjesima, malo sam to s rezervom uzimao. Mada, kasnije sam, gledajući klipove i čitajući Pape o tebi vidio ustvari kakva si ti igračina bio. Onda sam se stalno pitao, gdje si sada ti? Nema te u klubu koji si najviše volio, nema te u zemlji gdje si se rodio? Zašto ne dođeš?
To mi se činilo kao neki normalni redoslijed događaja. Ali kako je vrijeme prolazilo, a moje nevino i glupo razmišljanje prestajalo, vidim da to baš i ne ide tako. Tu su neki ljudi koji nemaju pojma o fudbalu, politika je sada stajala na više frontova, i protiv takva dva protivnika fudbal i reprezentacija u tom trenutku zaista ništa nisu mogli!
I onda preokret. Što bi moja nana rahmetli rekla "Bogami se nečija dova uslišala". Eto Osima, eto Papeta! Lica dvije legende, skromnih riječi i velikih dijela! Odvedoše nas u Brazil. Hej u Brazil, na Svjetsko prvenstvo! I šta sad Pape? Sve si to uradio za nas, a ja se prepirem po internetu s onima što te napadaju? Da, da, znaš ti dobro da te napadaju zbog nekih odluka i igrača.
Ja nemam svoj mediji koji bi te branio od svakog napada, nemam svoju televiziju koja bi prikazivala sivilo prije nego što si ti došao i upoređivao sa sadašnjim stanjem. Ali Pape, imam ovo srce koje će te voljeti zbog toga što si uveseljavao mog rahmetli oca i mene koji će dočekati da najdraža reprezentacija igra na Mundijalu. Ja nisam jedinka, ovo mišljenje zaista prednjaći u odnosu na one što te napadaju. A Dražen Ričl je davno rekao da "više dobijaju pljuvani nego hvaljeni", a ja tebi želim da daleko doguraš na Svjetskom i da nam ostaneš na klupi kao selektor... Jer mi Pape, dva papeta nemamo! Sretno Zmajevi.