“Moja mama je ljekar i uvijek je očekivala od mene da budem najbolja u školi, da budem primjerena i da nikada nemam poroke. Teško je odrastati u takvom okruženju. Kada bih dobila četvorku u školi to bi bio smak svijeta, a dovoljan poraz joj je bio da njena ćerka jedinica neće ići njenim stopama, već je izabrala da studira Pravni fakultet. Kada mi je rekla da sam debela, nisam sumnjala u njene reči”, priča B.L. koja je ubrzo sebe lišila hrane.

Kako kaže, nikada nije bila mršavica, ali sa svojih 65 kilograma na visinu od 172 centimetra izgledala je i više nego pristojno.

“Nikada nisam držala dijete, a kako sam uvijek bila karakter, riješila sam da je najjednostavnije da prestanem da jedem. Počela sam na hranu da gledam kao na porok, a od mene se očekivalo da ne smijem da ga imam. U početku sam jela samo jabuke, i to po jednu za svaki obrok. Onda sam smanjila na jednu trećinu za svaki obrok, da bih na kraju počela da povraćam i to malo što bih unijela”, priča B.L. koja je ubrzo počela rapidno da gubi na kilaži.

Ubrzo je spala na 45 kilograma, a na fakultet gotovo da nije odlazila, jer nije imala snage ni da hoda ni da uči. Drugaricama se pravdala kako je dobila metabolički poremećaj i da se ubija od hrane, ali nikako ne može da se udeblja. Čak je i njena majka primijetila da se prepolovila.

“Nije tome pridavala preveliki značaj. Govorila sam joj da puno učim i da nemam kada da jedem, što je ona odobravala. Međutim, počela sam da dobijam grčeve u nogama i bolove u cijelom tijelu, a kada bih legla da spavam, glad bi postajala nepodnošljiva. Nekoliko puta sam ustala i ispraznila cio frižider i naravno poslije pet minuta bih sve ispovraćala. Prvo sam koristila prste da bih izazvala nagone, ali poslije nekog vremena je to išlo samo od sebe”, priča B.L. koja dodaje da je za sve to vrijeme sebe vidjela u ogledalu kao zaobljenu djevojku koja mora da skine još koji kilogram.

Da se nešto čudno dešava primijetio je njen otac, koji se razveo od njene majke kada je bila mala. Pokušavao je da alarmira svoju bivšu suprugu da nešto nije u redu, ali ona je sve to negirala iako je zdravstveni radnik.

“Moj otac je rekao mami da će ona biti kriva ukoliko mi se nešto desi, a ona je pokušavala da mu objasni da je sa mnom sve u redu i da sam fokusirana na studije. Našli su kompromis tako što su se dogovorili da će mi plaćati privatnog trenera koji će mi “nabaciti” malo mase”, kaže B.L. koja je na treninge krenula sa 42 kilograma.

Na prvom treningu njena strogo čuvana tajna je bila razotkrivena, jer je pala u nesvjest kada je digla teg od pola kilograma.

“Sve mi se vrtjelo, a trener me povratio i onako ošamućenu natjerao da mu priznam sve. Njemu je na prvi pogled bilo jasno o čemu se radi, ali je tražio potvrdu. Grcajući sam mu sve ispričala. To je bio prvi put da sam tražila pomoć i to od čovjeka kojeg sam prvi put vidjela u životu”, priča B.L. koju je otac nakon pet dana poslao na liječenje kod brata u Njemačku, piše 24 sata.

Kako kaže, njena majka je bila razočarana. I dan danas joj brani da bilo kome pominje anoreksiju.

“Bila sam na ivici života. Kada sam počela da radim sa psihijatirma i ljekarima, shvatila sam da je anoreksija bila posljedica nečeg mnogo dubljeg . Ona nema veze ni sa izgledom niti sa hranom. Ona je posljedica duboke traume. Ukoliko nema pomoći najbližih, vaš život će biti u potpunosti uništen. Ja sam imala sreće jer sam tog dana pala u nesvijest”, kaže ona.