Sva prerađena hrana, hrana u konzervi ili čak GMO bila je na mom meniju, čak i kada je moja žena donosila brokoli sa pijace. Obožavao sam sve što je slatko i mogao sam da popijem dva litra gaziranog. Hranio sam se kao tinejdžer jer nikada nisam morao da se suočim sa posljedicama svog ponašanja.
Zapravo tako je bilo, do prošle godine. Kako sam se bližio četrdesetom rođendanu tako mi je i hrana koju sam konzumirao počela da mi smeta. Pojavila se gorusica. Uglavnom sam se osjećao umorno, letragično, kao da sam prebijen.
- Zašto radimo ovo sebi?, upitao sam sendvič jednom prilikom.
Ubrzo sam shvatio da je bilo dosta. Tad sam i donio najdrastičniju odluku u životu. Odlučio sam da živim na organskoj hrani 30 dana i da vidim onda kako ću se osjećati. Odlučio sam da sve što koristim, od šampona preko odjeće do hrane koju nosi bude organskog porijekla i svoju odluku sam saopštio supruzi i djeci. Bili su skeptični da li ću izdržati, ali ja sam nisam bio siguran.
Nekoliko mojih prijatelja i kolega se hrane organski. Oni tvrde da se osjećaju bolje, da imaju više energije i da bolje razmišljaju. Čak im je i hrana ukusnija.
Bio sam iznenađen visokom cijenom organskih proizvoda, ali to me je natjeralo da skupe paketiće organskih žitarica i čokoladica ne trpam u sebe kao do sada. Dalo je rezultata.
Nakon tri nedjelje "organskog života", njegovi zdravstveni problemi su se povukli, nestala je gorušica, nestala je borba s nesanicom, osjećaj umora, jasnije sam razmišljao i imao sam mnogo vieš energije. I da moji prijatelji su imali pravo - hrana jeste uskusnija.
Najbolje od svega je zapravo ne to što sam se i sam osjećao bolje, već što su to svi primijetili uključujući i moju porodicu koja je prihvatila organsku ishranu kao način života, prenosi Ženablic.
Komentari