To "samo da je..." može da promijeni samo jedan zakon. Tijanin. 

Zakon koji bi dao ovlašćenja, ali i obavezu, policije da reaguje odmah po nestanku, a ne tek posle dva cijela dana, kako je to danas. Tijana je već spasila dva života jer je policija, kako ćete saznati iz intervjua, reagovala odmah u slučaju dva nestanka, a može da ih spase još mnogo. 

Njen otac Igor Jurić od 26. jula 2014. ima samo jednu misiju - da njena smrt ne bude uzaludna, a njihovu patnju ne doživi više ijedna porodica. U potresnoj ispovijesti za Nedeljnik, nedelju dana nakon što je Tijanin ubica, vještačenjem proglašen uračunljivim za nastavak suđenja i uoči glavnog pretresa, Igor Jurić govori o tome kako se porodica izborila sa strašnim gubitkom, u čemu su pronašli utjehu, ko ih je razočarao, a ko podržao i, što mu je sada najvažnije, šta će Tijanin zakon učiniti za ovu zemlju. 

"Vrtim film svako jutro i svako veče, šta je moglo i da li se nešto moglo promijeniti da je policija drukčije reagovala, da Tijana nije stigla tog dana sa mora i da nije vraćala taj prokleti duks. Snagu mi daje upravo ona. Jer, ona je zbližila mnogo ljudi, ona je mene upoznala i spojila sa velikim brojem ljudi iz cijelog svijeta. U njoj su ljudi prepoznali oličenje dobrote, čednosti i istinske ljubavi. Moja je obaveza da se njen lik ne smije zaboraviti i ja ću to svojim djelima i opravdati. Taj famozni član 72. zakona o policiji mora biti promijenjen i biće promijenjen. Imam garancije čovjeka kome mnogo vjerujem. Vjerujem ministru policije Stefanoviću. Ne političaru Nebojši Stefanoviću već njemu kao čovjeku. Kakav je on političar ne znam jer ja se u politiku ne razumijem i nikad me nije interesovala, ali je on meni i mojoj porodici pokazao veliku dozu saosjećajnosti, bio sa nama i davao nam veliku podršku u svakom trenutku", ispričao je Jurić za Nedeljnik. 

"Sigurno se mnogim roditeljima desilo da dijete nestane na pet minuta, da ne znaš gdje je i da ti srce stane od straha... Sad zamislite situaciju gdje nema tvog djeteta, da si ti siguran da je ona u opasnosti jer je jako dobro poznaješ, a da dolaze ljudi koji su zaduženi i plaćeni da je traže i uporno ti postavljaju jedno te isto pitanje,ne jednom već 1.001 put: "A da ona ipak nije kod dečka?". Kad se usvoji zakon, ti isti koji su u Tijaninom slučaju postavljali takva glupa pitanja prvo će morati da je nađu a posle da prosuđuju. Predlog "Tijaninog zakona" je u evropskim institucijama na usaglašavanju i kada to prođe biće na dnevnom redu skupštine. Sa druge strane,bez obzira na obostrano poštovanje, ja sam rekao da sa borbom neću prestati dok se ne usvoji i ministar Stefanović to zna... Okej, probijeni su neki rokovi i obećanja ali vjerujem da će biti uskoro. A ako iz bilo kog razloga ipak ne bude, sakupićemo ne 30.000 koliko je potrebno, već dva miliona potpisa", nastavlja Jurić u velikom intervjuu u novom broju Nedeljnika. 

On kaže da je i dalje zaprepašćen traljavom i nestručnom reakcijom policije u prvim trenucima po Tijaninom nestanku. 

"Niti se mjesto nestanka obilježilo, ključni dokaz koji je došao u ruke policije, Tijanina patika, vraćena je majci i rečeno joj je da je ujutru donese u policiju. Mjesto nije blokirano i ubica je sa Tijanom u autu bukvalno prošao pored policije i bezbjedno izašao iz naselja... Da ne pričam o tome da je telefon sve vrijeme bio kod Tijane, aktivan... Moja bi srećica danas bila živa. Da je ovaj zakon donijet ranije. U to sam apsolutno siguran". 

Igor Jurić dodaje da je u početku imao iskrenu podršku medija, ali da se ona pretvorila u suštu suprotnost. 

"Novine su bile prepune Tijaninih slika, apela da ljudi jave ukoliko nešto znaju... I to je tako dok je to "sveža" tema. Čim si već pročitan i "dosadan" - koga je briga. I onda moraju da nađu nešto novo i moraju da izmišljaju. 'Ajde da razumijem donekle posao da se novine moraju prodati da se zaradi plata ali zar baš i u toj situaciji kad je jedno dijete oteto iz naručja porodice?", pita se Igor Jurić, i pred početak suđenja monstrumu zaključuje: 

"Slučajevi čisti kao suza, gdje su mučki ubijene dvije nedužne djevojčice, po meni je trebalo da se završe u najkraćem mogućem roku, da su ubice već osuđene, da bi svaki naredni potencijalni nasilnik, ubica, znao da šta ga čeka i kakva mu je sudbina u slučaju takvog zločina... Nema kompromisa, nema milosti."

Izvor:Nedeljnik/B92